Bosna i Hercegovina ima čudnjikav jedan fenomen: možeš se predstavljati kao najveći patriotlija i zaštitnik države, a istodobno dva od tri konstitutivna naroda nazivati dušmanima.
Piše: Ivan Ukrov, Poskok.info
Ne iđe to jarane.
“Srbi dušmani. Hrvati dušmani. Njihovi politički zahtjevi dušmanski. A ako hrvatski i srpski član Predsjedništva glasaju zajedno, onda se govori o “2:1 dušmanli glasa protiv jednog usamljenog avaza države”.
Čije države?
Država nije zgrada, grunt, rijeka ni komad imovine. Državu čine ljudi. A BiH čine Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Ostali i građani.
Ako su vam dragi Erdoganov polusvijete, Hrvati i Srbi dušmani, onda imate problem i s državom kakva stvarno postoji.
Posebno je besmislena priča da su dva glasa u Predsjedništvu “protiv BiH” samo zato što dolaze od hrvatskog i srpskog člana. Ta dva glasa nisu izvan države. Oni su dio države. Temelj tvoje države dragi sugrađaninu.
Ako je 2:1 demokracija kad vam odgovara, onda ne može postati veleizdaja kad vam se ne sviđa sastav dvojke.
Isto vrijedi i za uvredu “dušman”.
Jedno je reći da je neka politika štetna. Drugo je cijeli narod, ili njegove legitimno izabrane predstavnike, pretvarati u unutarnjeg neprijatelja.
Ako televizije takav govor redovito emitiraju, onda više nije pitanje samo što radi gost. Pitanje je što radi urednik. I što radi RAK.
Ako regulator ne reagira na sustavno označavanje Hrvata i Srba neprijateljima države, onda hrvatski i srpski zastupnici trebaju pitati vrlo konkretno: koliko je bilo prijava, koliko postupaka, koliko sankcija i vrijede li ista pravila za sve.
A imamo i jedno jednostavno pitanje za Bakira Izetbegovića i čelnike bošnjačkih stranaka:
Jesu li mudžahedini koji su dolazili ratovati u BiH bili dušmani Bosne i Hercegovine ili Dušani i Dušanke, takorekuć dušice BIH?
Jer zanimljivo je koliko se riječ “dušman” lako zalijepi čovjeku rođenom u Mostaru, Banjoj Luci ili Ljubuškom, dok se prema stranim islamističkim borcima odjednom traži složen kontekst. I lijepe riječi. Čak i prema onima što napustiše Kalesiju i udariše u WTC
I zato bi možda trebalo otvoriti i zakonsko pitanje: ne zabranjivati riječ “dušman”, nego jasnije urediti sustavno označavanje konstitutivnih naroda kao neprijatelja države.
Jer kada cijeli narod pretvoriš u neprijatelja, više nemaš političkog protivnika.
Imaš metu.
A nama je dopizdilo biti meta u vlastitoj zemlji
Odjebite s tom riječi “dušmani” i da je više niti jednom nismo čuli. To u Tursku nosite.
Nemojte reći da vam nije rečeno.
SEO M: Ako su Hrvati i Srbi “dušmani”, čija je onda Bosna i Hercegovina?
Meta O: Nazivanje Hrvata i Srba “dušmanima BiH” otvara pitanje odnosa prema samoj ustavnoj strukturi države i odgovornosti medija i regulatora. /HMS/
