U posljednjem dijelu izborne kampanje redovito je od pojedinih stranaka i kandidata isticana teza kako bi Milorad Dodik mogao biti pomilovan ako u Predsjedništvo uđu Darijana Filipović i Željka Cvijanović. No, pravna struka je jasna, odluke o pomilovavanju bilo koga na dražvnoj razini mogu se donijeti isključivo konsenzusom sva tri člana Predsjedništva BiH.
S pravne strane jasno je kako postoji mogućnost da Milorad Dodik podnese zahtjev za pomilovanjem oko izrečene mjere u kojoj mu je između ostaloga zabranjeno obnašanje bilo kakvih funkcija u vlasti na šest godina. No, pravnici iznose gotovo identičan stav u kojemu naglašavaju kako za pomilovanje nisu dovoljna samo dva glasa u Predsjedništvu.
“Ono što se ispušta iz vida jesu odredbe članka 43. Poslovnika o radu Predsjedništva koje kažu da za sve one odluke koje se donose iz nadležnosti koje je Predsjedništvu zakonom dodijelila Parlamentarna skupština BiH potreban je konsenzus. Dakle, pomilovanja su putem Zakona o pomilovanjima kao nadležnost od strane Parlamentarne skupštine dodijeljena Predsjedništvu i za takvu odluku je potreban konsenzus. Nemoguće je pravno donijeti takvu odluku s dva glasa ‘za’ i jedan ‘protiv'”, objasnio je za RTV Herceg Bosne pravnik Damir Sakić.
“Ja sam bliži stavu koji je naveo i moj kolega odvjetnik Ademović iz Sarajeva, koji je rekao da se takve odluke u Predsjedništvu donose konsenzusom. Zašto? Zato što je sam poslovnik o radu Predsjedništva, a koji je donesen u skladu s Ustavom propisao da sve one nadležnosti i ovlaštenja koje Parlamentarna skupština prenese na Predsjedništvo, ono odlučuje konsenzusom. Upravo je na temelju Zakona o pomilovanju BiH koji je donesen od strane Parlamentarne skupštine prenesena nadležnost na Predsjedništvo da donosi odluke”, istaknuo je za RTV HB ministar pravde BiH Davor Bunoza.
Ako bi Dodik prema nekim najavama uistinu postao premijer Republike Srpske i ignorirao presudu to bi potencijalno uvelo Bosnu i Hercegovinu u novu ustavnu i političku krizu. A drugi dio cijelog slučaja je onaj politički u kojemu bi Dodik išao sam protiv sebe ako bi uopće zatražio pomilovanje.
“Milorad Dodik samo kad bi podnio zahtjev, on bi priznao vlastitu krivnju, priznao bi Christiana Schmidta kao Visokog predstavnika, priznao bi bonnske ovlasti, priznao bi zakon po kojemu je presuđen kao i presudu i sud. Dakle, priznao bi sve ono što unazad pet godina negira i protiv čega se bori, za čije ukidanje lobira i samim time bi sebi nanio nemjerljivu i nepopravljivu političku štetu”, kaže Sakić.
U svemu je važno i što ministarstvo pravde dostavlja svoje mišljenje o eventualnom pomilovanju, a ministarstvo u potpunosti uvažava i mišljenje Suda BiH. Stoga, Bunoza smatra kako je trenutak plasiranja ovakvih teza vezan isključivo uz potrebe izborne kampanje.
“Potrebno je stvoriti strah kod birača ako netko ne bude izabran ili bude izabran u Predsjedništvu da će se nešto dogoditi. To se prejudicira, iako je vrlo upitno da se odluke o pomilovanju mogu donijeti većinom, ali valjda je bit da se stvori strah kod birača, Ja vjerujem da će birači shvatiti da se tu radi samo o jednom populizmu, ali ne o prijetnji za bilo koga”, dodaje Bunoza.
Cijeli slučaj oko Dodikovog pomilovanja je dakle, umjetno iskonstruiran iz određenih interesnih i stranačkih grupacija. Iako je u politici skoro sve dopušteno, Ustav i zakoni se ipak ne mogu mijenjati preko noći./HMS/
