U članku objavljenom 11. lipnja 1993., novinari Slobodne Dalmacije obišli su Brač gdje je tijekom ratnih stradanja u BiH boravila Alijina kći u okruženju tjelesnih čuvara.
Ne vjerujemo da je igdje ikad u svijetu zabilježen sličan slučaj da je kći predsjednika jedne države ljetovala kod naroda koji je bio u sukobu s tim predsjednikom i njegovom vojskom, prenosi Braniteljski.info.
“Oko 160 muslimanskih izbjeglica među kojima je i gospođa Sabina, kći Alije Izetbegovića, našlo je utočište u mirnom Sutivanu. Kad su tek pristigli, jedan im je Bračanin darovao TV u boji, drugi stavio na raspolaganje kombi…
– Pogrom Hrvata u srednjoj Bosni sada je preko noći zatrovao odnose mještana i muslimanskih prognanika.
Gospođa Sabina se, kao gotovo svakoga dana, s djecom spustila do plaže u Sutivanu. Nije joj daleko, kuća u kojoj stanuje udaljena je tek stotinjak metara od kristalno čistog mora i debele hladovine borova koji rastu tik uz obalu. Upravo idealno za rashladiti se usred razbuktalog srpanjskog dana i vreloga ljeta. Jutros, čim se ustala, bavila se cvijećem u vrtu, da bi zatim u miru popodneva prošetala s djecom, sa svojim sugovornikom. Predvečer će, kad vrućina malo popusti, svi zajedno s djecom malo prošetati uz obalu. Do tada će se i njezin sugovornik udaljiti.
Gospođa Sabina izbjeglica je iz Sarajeva već 13 mjeseci i jedna je od oko 160 muslimanskih izbjeglica, pretežito žena i djece, smještenih u tome bračkom mjestu. No, od svojih se sugovornika ipak bitno razlikuje. Njezino djevojačko prezime glasilo je Izetbegović, a otac joj se zove Alija i predsjednik je Predsjedništva BiH. Stoga i prognanička sudbina njegove kćeri nije jednaka sudbini drugih takvih (su)patnika.
Sutivanski su mještani, pa i oni koji su do jučer pomagali, sada znatno suzdržaniji. Naime, događaji u srednjoj Bosni i pogrom Hrvata, kako kažu, preko noći su zatrovali odnose između mještana i muslimanskih prognanika.
Na početku priče gospođa Sabina ističe da su u Sutivanu dobro primljeni, da su ljudi bili susretljivi i spremni pomoći. Jedan im je darovao televizor u boji, drugi kombi, a mnogi su donosili hranu i druge potrepštine. Međutim, kako kaže, posljednjih dana atmosfera se promijenila. Na upit kako komentira stradanje Hrvata u Travniku odgovorila je:
“Zašto se ne raspitate za ženu koja je maločas bila ovdje kod mene? Jutros su tu na Braču neki Travničani pokušali baciti u more i nju i dijete. Zašto ne istražite što je prethodilo svim događajima u Travniku? Sjetite se izjava Mate Bobana od prije desetak dana. Možda tu nešto ima.”
Kasnijim razgovorima s mještanima doznali smo da je sutivanska bračka zajednica doživjela promjenu raspoloženja. Premda su, naime, bili spremni za razgovor, nitko se nije želio predstaviti, zbog straha od mogućih posljedica. Riječ je, tvrde, o događajima koji su izazvali nepovjerenje.
Rekli su nam kako poznaju gospođu Sabinu i njezinu obitelj, ali među mještanima kruže priče o događajima iz srednje Bosne koji su dodatno pogoršali odnose.
Nakon posljednjih krvavih zbivanja u srednjoj Bosni napetosti su još više porasle. Neki od mještana ističu da su odnosi sve hladniji”, dio je teksta članka koji potpisuje Damir Dukić. /HMS/
