Zapovjednik obrane Jajca iz vremena srpske agresije na grad Stjepan Blažević odgovorio je na osvrte Ive Šimunovića i Frane Crnoje iz rujna i prosinca prošle godine na njegovo svjedočenje o okolonostima pada Jajca. HMS u nastavku prenosi dio Blaževićevog odgovora, a integralni tekst koji sadrži 20 stranica možete pročitati na linku ispod.
Blaževićev odgovor Šimunoviću i Crnoji nosi naslov “„Pukovnik” nema kome pisati- Medijsko licemjerje Frane Crnoje”
-Da, dobro ste pročitali. U naslovu ovog mog obraćanja ne radi se ni o kakvoj grešci ili lapsusu. Naravno, nije riječ o romanu “Pukovniku nema tko da piše” poznatog kolumbijskog nobelovca Gabrijela Garsije Markesa, nego o mojoj alegoriji na licemjerni istup Frane Crnoje na portalu HMS od 02.12.2025. U tom svom istupu, pod krajnje bombastičnim naslovom “Pljuješ i omalovažavaš svoje suborce”, dotični „gospodin“ pokušao me ocrniti kao osobu i kao vojnog časnika, kako bi umanjio i obezvrijedio mene, moju ulogu i doprinos u obrani grada 1992. godine. Kvantitativna reakcija (svega dva do tri štura komentara) onih kojima se F. Crnoja obratio (građanima Jajca) ponukala me je da ovaj moj odgovor, simboličnog značenja i poruke, sažmem u gore navedeni naslov: „Pukovnik” nema kome da piše. Na njegovu žalost, njegov difamirajući istup očigledno nije urodio plodom, jer su građani Jajca (pa i šire) prozreli njegove zlurade namjere i njegov trud nagradili šutnjom. Bio je to očigledno pucanj u prazno i čini mi se da „Pukovnik“ zaista i nema kome da piše.
ŠIMUNOVIĆ ODGOVORIO BLAŽEVIĆU: Govoriti o izdaji može samo osoba koja nije poznavala…
Pored mog odgovora F. Crnoji, usput ću se kratko osvrnuti i na istup gospodina Ive Šimunovića pod naslovom “Nadljudskim naporima branili smo Jajce” objavljen na HMS-u 09.09.2025.
Frano Crnoja odgovorio Stjepanu Blaževiću: Pljuješ i omalovažavaš svoje suborce
Iskreno, dugo sam se lomio oko toga trebam li jednostavno prešutjeti i ne reagirati ni na jedan od ta dva, ničim utemeljena i maliciozna istupa. Kao i uvijek, postoji mnogo razloga i za reakciju i za šutnju. Što se zapravo dogodilo? Povodeći se jednim od svojih životnih načela:
“Nikad se ne upuštaj u raspravu ili svađu s nekim tko je ignorant, jer drugi neće primijetiti razliku”, čvrsto sam odlučio da neću reagirati. Zašto bih uopće ulazio u taj medijski cirkus koji mi ne donosi nikakvu duševnu satisfakciju, a učiti magarca da pjeva nema nikakva smisla: “em se nerviraš, em maltretiraš životinju”.
Drugi, krajnje jednostavan i logičan razlog jest taj da, ako prešutim, laž postaje istina. Živimo u vremenu u kojem je laž postala dominantna, općeprihvaćena vrlina (a ne sramota) kojom se besramno služe intelektualno impotentni pojedinci. Kao takvi, operirani od racionalnog razmišljanja, nedorasli izazovima okoline i vremena u kojem žive, laž im je jedina karta na koju mogu igrati u ostvarivanju svojih aspiracija i bolesnih ambicija.
Kako sam već u uvodu, a i u samom naslovu ovog obraćanja, djelomično odgovorio Frani Crnoji i svoje izlaganje (naizgled i sadržajno) posvetio njemu, nastavit ću u istom redoslijedu.
Opća ocjena Crnojina istupa jest da je gotovo svaka njegova rečenica laž, protkana uvredljivim atributima, omalovažavanjem i mržnjom. Ono što je karakteristično i zajedničko i za Crnoju i za Šimunovića jest to da je moj tekst Pad Jajca ’92 očito bio pretežak za njihovu percepciju i razumijevanje, što su svojim istupima nedvojbeno i pokazali.
Pošto je vremenski, barem s vremenom kojim raspolažem, gotovo nemoguće odgovoriti na svaku iznesenu laž ili optužbu, u ovom ću se izlaganju selektivno fokusirati na odgovore samo nekih od ključnih izjava. One će, nadam se, čitaocima ovog teksta dati jasnije odgovore na njihove nedoumice i sumnje o tome što je istina, a što laž i manipulacija.
Uh… žali Bože vremena, ali krenimo redom.
Integralni tekst odgovora Stjepana Blaževića Ivi Šimunoviću i Frani Crnoj možete pročitati OVDJE./HMS/
