Nominalno hrvatski, a stvarno drugi bošnjački član (i predsjedavajući) Predsjedništva BiH, koji je u hrvatsku stolicu u državnom vrhu izabran glasovima Bošnjaka, Željko Komšić govorio je na svečanosti u sarajevskoj Gradskoj vijećnici u povodu nepostojećeg Dana državnosti BiH. Nepostojećeg, jer ne postoji zakon usvojen u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine o državnim praznicima.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Apstrahujemo li njegove netočnu tezu kako su komunisti obnovili državnost BiH u Mrkonjić gradu na zasjedanju ZAVNOBiH, jer BiH tada nije postala država već tek federalna jedinica u komunističkoj jugoslavenskoj federaciji, uspostavljenoj dvije godine kasnije, dio njegovog govora o temeljnim odrednicama BiH, pokazuje njegovo, konačno, bar deklarativno, priznavanje uređenja BiH kao države u kojoj postoje ustavni elementi građanskog i nacionalnog, ili kako on, i bošnjački političari općenito, voli reći, etničkog.
Komšić je godinama fantazirao kako su se “Bosanci i Hercegovci” u Mrkonjić Gradu izborili da BiH bude “država ravnopravnih građana”. Prije nekoliko dana, na jednom skupu u Washigtonu, kojeg je organizirao radikal Reuf Bajrović, govorio je o bosanskom narodu, bosanskoj državi, bosanskom društvu, bosanskoj opstojnosti, bosanskoj perspektivi…, što je, valjda, bilo po ukusu tamošnje bošnjačko-bosanske dijaspore, da bi jučer govorio o jednakopravnosti naroda i građana, objašnjavajući kao je ZAVNOBIH definirao Bosnu i Hercegovinu kao državu “s etničkom i građanskom komponentom”.
-Sva zasjedanja ZAVNOBiH-a zapravo predstavljaju jednu cjelinu, odnosno jedinstvo procesa obnove državnosti. Ipak, prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu stavlja naglasak na jednakopravnost svih naroda, dok drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu, kroz Deklaraciju o pravima građana, stavlja naglasak na jednakopravnost građana. Ta dva zasjedanja ZAVNOBiH-a istorijski su dokaz da se koncepti jednakopravnosti naroda i jednakopravnosti građana ne isključuju, kazao je Komšić na jučerašnjoj svečanosti u Sarajevu, pa nastavio:
-ZAVNOBiH je istorijski dokaz o tome da se oni nadopunjuju. Iako zvuči pomalo čudno, sam Daytonski mirovni sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine potvrdili su neke od osnovnih principa zapisanih tijekom Prvog i Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a, i to kroz izražene elemente i etničkog i građanskog karaktera našeg Ustava.
I obnova državnosti iz 1943. godine i Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine i Dejtonski mirovni sporazum u kontinuitetu u sebi nose iste ili slične ustavne principe. I građanska i etnička komponenta kroz sve naše ustavne aranžmane bila je oduvijek zastupljena, ali je i činjenica da gotovo oduvijek traje natjecanje između ta dva koncepta. Oni koji danas naglašavajući samo jednu komponentu, onu etničku, koristeći se samo onim što je naglašeno u Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, a zanemarujući Drugo, nastoje da podvale neke konsocijacijske aranžmane, nisu ništa drugo do obični falcifikatori i ZAVNOBiH-a i Dejtona, kazao je dugogodišnji krivotvoritelj ZAVNOBiH-a i Daytona.
Jer, dodao je, ako je postojanje širokih ovlasti domova naroda izraz etničke komponente Ustava, onda su izbor suverena, način izbora sudaca Ustavnog suda i način izbora članova Predstavničkog doma, konkretan izraz građanske komponente Ustava, kaže Komšić ne pojašnjavajući tko je “suveren” i ponovo podvaljujući kako je Ustavni sud BiH, u kojem sjede po tri sudca iz svakog od tri konstitutivna naroda i (nažalost, još uvijek) tri stranca odraz građanskog aspekta Ustava BiH. Ako, pak, pod suverenom misli na Predsjedništvo BiH ni ono nije odraz građanskog karaktera Ustava BiH, jer da jeste ne bi postojala tri već jedan “suveren”. I nije slučajno da Predsjedništvo ima tri člana, hrvatskog, bošnjačkog i srpskog, jer upravo ta činjenica treba odražavati “nadkrovljujuće ustavno načelo”, kako je to definirao Ustavni sud BiH o konstitutivnosti i ravnopravnosti tri naroda- Hrvata, Bošnjaka i Srba, na što upućuje i član 5 Ustava BiH, koji govori o tome tko potvrđuje veto članova kolektivnog šefa države. Treba li podsjećati da Hrvati već 16 godina nisu ravnopravni upravo zbog Komšićeve zloupotrebe Daytona.
Tu je, veli, i ona pomalo apstraktna dimenzija građanskog karaktera Ustava po kojoj je baš Dejtonskim ustavom definirano da je Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava nadređena Ustavu Bosne i Hercegovine, kaže diplomirani pravnik koji bi trebao znati da je Ustav vrhovni pravni akt kojem ništa ne može biti nadređeno.
Vrijednosti te konvencije, tvrdi dalje Komšić, u potpunosti korespondiraju s vrijednostima iz Deklaracije o pravima građana s Drugog zasjedanja ZAVNOBiH-a. Zato se ovdje danas, a ni sutra, veli, neće stvarati nikakva tri različita entiteta, niti će u tome pomoći konsocijacijski eufemizmi. -Neće, jer je to, protivno svemu onome što Bosna i Hercegovina jeste, a što je zapisano i u deklaracijama ZAVNOBiH-a i u odredbama Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini- veli Komšić uvjeravajući kako su dva entiteta, jedan dominantno srpski i drugi dominantno bošnjački u skladu sa ZAVNOBiH-om, i to nije podjela BiH, a eto već tri ruše ZAVNOBiH i dijele BiH.
Pokušaji konsocijacijskog unazađivanja Bosne i Hercegovine kroz daljnju etničku teritorijalizaciju ili teritorijalizaciju izbornog modela na etničkom principu lome se i o vrijednosti ZAVNOBiH-a i o principe Dejtona, tvrdi Komšić protiveći se da kroz većinski hrvatsku izbornu jedinicu i izbor svog predstavnika u Predsjedništvu BiH, Bosna i Hercegovina bude “i hrvatska” kako je to definirano i ZAVNOBiH-om i Daytonom.
Stoga, zaključuje, Bosni i Hercegovini preostaju dva puta: “Put dostignutih vrijednosti i prava za koji smo se borili decenijama od ZAVNOBiH-a do Dejtona, i put demokratske nadgradnje dostignutih prava, put građanske države propisan našim Ustavom i općim demokratskim vrijednostima”.
Komšić u prvom dijelu govora ističe kako je i u Mrkonjić Gradu kao i u Daytonu BiH definirana kao država ravnopravnih naroda i građana. No, kako je svrha njegovog govora bila poentirati kako tronacionalnu BiH treba “nadograditi” kako bi postala građanska država-u prijevodu država većinskog naroda i napasti ono o čemu hrvatski političari i intelektualci u posljednje vrijeme često govore- ” konsocijacijski koncept”, upao je u kontradiktornost pa je kritizirao ono što je prethodno isticao kao činjenice i ustavne odrednice koje treba poštovati.
Jer upravo su zavnobihska BiH “ni srpska, ni muslimanska ni hrvatska, već i srpska i hrvatska i muslimanska zbratimljena zajednica ravnopravnih naroda” i daytonska BiH, država “ravnopravnih naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba i svih građana”, klasične konsocijacije. Konsocijacije čija je načela, by the way, upravo on narušio parazitirajući, već 16-tu godinu, kroz zloupotrebu Daytona i ZAVNOBiH-a. I ako bi smo dosljedno primijenili konsocijacijska načela ZAVNOBIH-a i Daytona o ravnopravnosti tri naroda, onda bi Bosna i Hercegovina bila federacija tri, a ne dva entiteta.
Ako se, kako Komšić, konačno, priznaje etnička i građanska komponenta BiH ne isključuju, već su kompatibilne, možda shvati da je onda logično da se ni presuda Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić, koja govori o legitimnom predstavljaju konstitutivnih naroda, i presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, Šlaku, Pudar, Zornić i Pilav, koje zahtijevaju pravo svih građana da budu birani u sve institucije, ne isključuju već upotpunjuju. Ako je tako onda presude Europskog suda ne mogu, i to nigdje u njima i ne piše, biti nadređene presudi Ustavnog suda BiH.
Pobijajući sam sebe Komšić u jednoj rečenici govori o etničkoj i građanskoj komponenti Ustava BiH, a već u sljedećoj kako je pravi put “put građanske BiH propisan našim Ustavom”.
Komšićev, kao i Bećirevićev govor u Vijećnici u povodu “Dana državnosti” zauzeo je udarno mjesto u sarajevskim medijima. Ne vjerujem, međutim, da će se na mitralješčeve verbalne vratolomije i izrečene proturječnosti itko u bošnjačkoj javnosti kritički osvrtati, jer se istupi “Zlatnog ljiljana” i “najvećeg bosanskog patriote” obično ne propituju. Važno je samo da je on, ovaj put, opleo po konsocijaciji? Što god to bilo./HMS/
