BLAŽEVIĆ: “Jajce 1992: opsada i odbrana kraljevskog grada” je knjiga obmane a ne istine”

Midhat Karadžića, ratni gradonačelnik Jajca, do pada grada krajem listopada 1992., u knjizi “Jajce u predratnim i ratnoj 1992. godini”, na stranici 304. međuostalim piše: ”Jajce su napadale znatno nadmoćnije agresorske snage, a u napadima su, izuzev Prvog krajiškog korpusa, učestvovali i niški specijalci, kao i plaćenici, posebno Rusi, Rumuni, Ukrajinci. U tim trenucima Jajčani su ostali prepušteni sami sebi. Od grada koji je mjesecima bio simbol obrane, postao je simbol izdaje.”

Zapovjednik Glavnog stožera HVO-a Jajce 1992 Stjepan Blažević u ekskluzivnom pisanom svjedočenju za Hrvatski Medijski Servis, odgovarajući na Karadžićeve tvrdnje kako je “Jace od simbola otpora postalo simbol izdaje”, navodi:

-O kredibilitetu navoda Midhata Karadžića sam već govorio u odgovoru na optužbu kako su ”…vojnici HVO počeli napuštati područje općine Jajce, a da su tu prazninu nadoknađivali Krajišnici, koji su od kraja juna dolazili u srednju Bosnu, posebno su bili zainteresirani za jajačko bojište jer su tako bili bliži u oslobađanju svog zavičaja, te da je “nakon posjete Darija Kordića i Tihomira Blaškića, HVO napustio liniju na najkritičnijoj tački obrane, bez ikakvih napada agresora.”

Karadžićeve laži i obmane

-Sve rečeno u opovrgavanju te neistine primjenljivo je i ovdje. Laž lansirana s istim ciljem i od iste osobe, osobe koja potiče i pripada istom miljeu ljudi koji u nedostatku osobnih sjećanja i istine, u službi politike i strategije kojoj vjerno služe, pokušavaju obmanuti javnost svojim konstrukcijama. Radi se o još jednom degutantnom, toliko providnom i ničim utemeljenom navodu. Nakon kratke kronologije povijesnih događaja koje sam argumentirano potkrijepio u odgovorima na prethodne optužbe svakom iole pronicljivom čitatelju jasno je da se radi samo o
još jednoj medijskoj laži.

Iz praktičnih razloga izdvajam sporni citat Midhata Karadžića “U tim trenucima Jajčani su ostali prepušteni sami sebi. Od grada koji je mjesecima bio simbol odbrane, postao je simbol izdaje.”

Siguran sam da bi golema većina čitatelja htjela znati kako su to i od koga Jajčani bili prepušteni sami sebi. Neka odgovor potraže u jednoj od dvije povijesne činjenice. Prva, da se TO-a Jajca povukla sa svih crta obrane grada 27. 10. 1992. u 13:30. Druga, postrojbe HVO-a počele su svojim povlačenjem 24 sata nakon potpunog napuštanja linija obrane TO-a, o čemu sam već detaljno govorio.

Dalje, točno je da je grad bio i ostao (na žalost, o tome se malo zna) simbol obrane, vjerojatno jedan od dva (poslije Vukovara) najveća simbola obrane i herojstva domovinskog (ako imamo pravo na taj termin) rata. Siguran sam da će povjesničari jednoga dana to potvrditi. Kako se to onda simbol obrane pretvorio u simbol izdaje? Kako su to i od koga Jajčani bili napušteni i prepušteni sami sebi? Od onih koji su napustili crte obrane 27. 10. 1992. u 13:30 ili od onih koji su se pod prinudom povukli 24 sata poslije njih ili od onih koji su deblokirali izbjegličku kolonu u Turbetu 29. 10. 1992.? Nešto tu ne štima, čudna je to logika. Više mi to sliči na teoriju oslobađanja Jajca ’95., prema kojoj je Armija BiH navodno oslobodila Jajce iako je svima jasno da su Bošnjaci po prvi put ušli u grad (i to samo kao povratnici, bez vojske) skoro dvije godine nakon HVO-a.

Iako sam po položaju bio prvi čovjek obrane, osoba koja zasigurno zna i raspolaže s više informacija od ostalih (posebno onih koji pišu i šire laži), nikad se nisam usudio niti htio (pored svih povijesnih činjenica) reći da je itko izdao grad. Ne samo da nisam to htio reći nego tako i mislim i odgovorno tvrdim da tu nije bilo nikakve izdaje ni s jedne strane, posebno ne od HVO-a u čije ime se i obraćam.

Zaista mi je teško i žao kada čujem i vidim takve jednostrane, krajnje nepromišljene (u što baš i nisam siguran) tvrdnje koje dolaze isključivo iz redova vojno političkih struktura (pa i povjesničara) bošnjačkog korpusa. Nije mi jasno: ako to ne čine bivši istaknuti lideri HVO-a, koji imaju daleko više argumenata za takvo što, zašto to rade bošnjačke strukture i pojedinci. Opravdava li doista cilj sredstva, je li nacionalni interes nadjačao unutarnja moralna načela čovjeka prema kojima čovjek određuje svoje postupke”.

Tko je zaista ustrojio jajački HVO?

Blažević se osvrće i na tvrdnju Amira Klike u knjizi “Jajce 1992: opsada i odbrana kraljevskog grada”, (drugo izdanje), strana 168, citat: “Ustroj jajačkog HVO uspješno je završio Filip Filipović, bivši visoki starješina JNA, koji je došao 16. juna iz Travnika u Jajce kako bi dovršio proces izdvajanja Hrvata iz OpŠTO Jajce i formiranja HVO.“

-Važno je napomenuti da se ovdje ne radi ni o kakvoj optužbi ili laži. Na djelu je jednostavno netočan navod koji je autor ove knjige preuzeo iz biltena 55. domobranske pukovnije (krajnje nepouzdan izvor). S velikom odgovornošću tvrdim (to mogu potkrijepiti i arhivskim dokumentima iz tog vremena) da pukovnik HVO-a Filip Filipović (osoba vrijedna poštovanja i divljenja) nije niti ustrojavao niti ustrojio jajački HVO. Neosporno je da je pukovnik Filipović, u to vrijeme kao operativni časnik HVO-a Zbornog Područja Vitez često navraćao u Jajce (po potrebi ili na poziv) nesebično nudeći svoju pomoć i da je u tim svojim (uglavnom samoinicijativnim) misijama dao veliki doprinos u obrani Jajca.

Radi povijesne istine dovoljno je pogledati nekoliko arhivskih dokumenata (zapovijedi o imenovanju zapovjednika bojni i članova stožera HVO-a Jajce). Iz zapovijedi (s potpisom pokojnog predsjednika HZ-HB Mate Bobana i generala Ante Rose) o imenovanju zapovjednika Glavnog stožera HVO Jajce očito je tko je bio odgovoran i imao ovlasti/zadaću ustroja postrojbi i stožera HVO-a Jajca.

Na zahtjev relevantnih državnih institucija spomenuti arhivski dokumenti (zapovijedi) mogu biti naknadno dostavljeni. Pored spomenutog netočnog navoda koristim ovu priliku da kažem riječ, dvije i o samoj knjizi gospodina Amira Klike. Moj osvrt je kratak i jasan: to je knjiga obmane a ne knjiga istine. Za vrijeme čitanja nisam se nikako mogao oteti dojmu da je knjiga pisana krajnje tendenciozno (gotovo po narudžbi) ili da je autor pišući knjigu pokleknuo pred snažnim porivom odanosti jednoj ideji/programu radije nego odanosti istini (znanosti). Knjiga obiluje mnoštvom dezinformacija, netočnih navoda i iskonstruiranih scenarija potkrijepljenih kvazi – referencama kreiranim u višedesetljetnom procesu propagandnog rata”.

Kraj VII dijela. Nastavit će se…/HMS/