Adnin Hasić imao je samo 11 godina a njegova sestra Narcisa nepunih 9 kada su, u istom danu, lipnja 1992. – u paklu brutalne opsade i osvajanja Mostara – ostali bez oba roditelja.
Pripadnici JNA – pod zapovjedništvom generala Momčila Perišića, i razularenih srpskih paravojnih formacija, tog 13. lipnja nisu pokazali nimalo milosti prema čak 114 civila, Bošnjaka i Hrvata, prisilno odvedenih iz takozvanog Atomskog skloništa u mostarskom naselju Zalik, ili pokupljenih u kaotičnoj raciji iz njihovih privatnih kuća i stanova.
Nakon teških batinanja, zlostavljanja, maltretiranja i ponižavanja u kasarni Sjeverni logor, skončali su svoje živote na zvjerski način a zatim pobacani u dvije grobnice na lokalitetima odlagališta smeća Sutina i Uborak.
Iako se slučaj Sutine i Uborka u pravosudnim krugovima tretira kao prvi slučaj masovnog zločina na području Hercegovine, i prvi slučaj u BiH kada su i službeno otkrivene jame s leševima ubijenih, za ubojstva 114 mostarskih civila do sada nitko nije odgovarao. Da apsurd bude veći, cijeli slučaj opisanog ratnog zločina istražen je i najvećim dijelom dokumentiran do u detalje već krajem 90-tih godina.
Kao i svake od proteklih 25 godina obitelji ubijenih civila, i brojni sugrađani, okupit će se na dvije mostarske adrese – Uborku i Sutini, kako bi položili cvijeće i otplakali za najmilijima, ali i poslali jasnu poruku – kako javnosti, tako prije svega organima pravosuđa u Mostaru i Sarajevu, zbog – najblaže rečeno, neodgovornog odnosa kojim je tretiran cijeli slučaj a da se ni dan-danas, ni izbliza, još ne može govoriti o optužnicama niti procesuiranjima odgovornih, prenosi TV1./HMS/
