Hrvatski Medijski Servis

VIDEO/ POLJA KOVILJA NADE Pogledajte spot i pročitajte recenziju novog albuma Sanela Marića Mare

Dizajn omota: Amila Topčagić i Ahmed Voloder, Fotografija: Bezdan photo / Sead Šašivarević. Autor videa: Amir Grabus

Mostarski glazbenik Sanel Marić Mara objavio je novi, četvrti album naziva Kovilje. Marić je i ovaj put okupio veliki broj kreativnih ljudi oko sebe. Mehmed Begić, Marko Tomaš, Nedim Ćišić i Goran Karanović, bosansko-hercegovački su pisci koji su stihovima obogatili album, a bend koji prati Maru čine Dario Lukić, Marko Jakovljević i Jasmir Slijepčević Boske.

Piše: Mladen Topić, Hrvatski Medijski Servis

Osim pisaca na albumu gostuju i Dino Šukalo (Dino Merlin, Zoster, Halka, Sarajevo Jazz Guerilla) na električnim gitarama, Sandi Kavara na mandolini te Hrvoje Merdžo i Ivan Ljubić kao vokali. Album s 14 pjesama producirao je Đani Pervan, a izdavanje albuma provedeno je crowfunding kampanjom Indiegogo, gdje su oni koji poštuju Marićev rad prilozima omogućili produkciju, mastering i digitalno izdanje albuma.

Iza posve djetinjeg i naivnog omota krije se uvod koji govori o poljima kovilja koja imaju snagu neke vrste reinkernacije, ponovnog oživljenja, nove radosti življenja i zapravo taj uvod najbolje opisuje album. Kovilje je nevjerojatno pitak. Glazbeno naravno, govori  univerzalnim jezikom, a budi osjećaje čežnje, ljubavi, potiče na put i pronalazak ljepote u onome što nas okružuje. Najljepše od svega jest zapravo to da je Kovilje nastao u Mostaru i zaista bi trebao postati neizbrisivi suvenir grada.

“Koliko se sjećam, iz priča onih koji su živjeli još prije moje svijesti, postojale su doline kovilja. Vjerovalo se da su ih pronalazili ljudi čije je živote narušila ogorčenost, razočarenje, tuga, kao i emocije za koje ni sami nisu znali da postoje, niti gdje da ih smjeste. U tom polju kovilja bi “kako se pričalo”, ponovo bili djeca u najsretnijim trenucima svoje mladosti” – u uvodu navodi Sanel Marić Mara.

14 pjesama vodi nas kroz nevjerojatno lijepo putovanje, a kao najzanimljiviju postaju bih izdvojio pjesmu Tvoje ime, za koju je tekst napisao Goran Karanović i koja je vjerojatno jedna od najljepših pjesma nastala na ovim prostorima u dužem razdoblju iza nas.

Pozovi riječi, koja je nastala u suradnji s piscem Nedimom Ćišićem, zapravo je jedina ostala u nekoj stripped, tj. ogoljenoj verziji, što je vrlo vjerojatno učinjeno namjerno, jer se iz nekog neobjašnjivog razloga čini kao najintimniji i najemotivniji izraz na albumu.

Neke od pjesama su dobile novi oblik, a početak pjesme Grad je producentskom palicom smiren, tako da pjesma sada više djeluje kao pomirenost s gradom takvim kakav jest, nego vapaj.

Slušajući novi Grad misli polete na The Police i njihov Every breath you take i zbilja, tko se tu kome zapravo obraća, kome to čije srce pripada? Je li moguće napustit Mostar, točnije napušta li tada grad nas ili mi njega i tko to na kraju koga u toj udaljenosti pazi i promatra?

Ova pjesma je dobila svoj videozapis pod redateljskom palicom Amira Grabusa. Ono kad si tu ima određene orkestralne tendencije i ona će vjerojatno nakon određenog vremena biti odsvirana u takvom aranžmanu.

Rijetko kada bi Marićevu glazbu doveli u kontekst s električnim gitarama, ali Šukalo koji gostuje na albumu odradio je odličnu stvar. Pjesme je učinio modernijima i uvelike ih obogatio, a to će se naručito pokazati na koncertima, tj., nastupima uživo. Šukalo je uspio stvoriti vrlo primamljive zvučne zapise Marine snage, vapaja i energije, koji su i prije bili tu, u svom dobro poznatom obliku. To se posebno vidi na novoj verziji pjesme Otvori se i diši, koja iz blagog blues i british folk upozorenja da bi bilo dobro otvoriti se i disati, sada na jedan žestok i grublji način govori da je zbilja krajnje vrijeme otvoriti se i disati.

Valja primjetiti i završetke pjesama na Kovilju, koji ovaj put donosi nešto novo. Gotovo svaka pjesma nastavlja “živjeti” nakon vrhunca. Kad glazba utihne i potroše se riječi, ostaju svojevrsne mantre.

Kod pjesme Tvoje ime mantra je višeglasno ponavljanje riječi Zemlja. Na pjesmi Planine paname, koju je napisao bosansko-hercegovački pjesnik Mehmed Begić Meša, sve što na kraju ostaje jest zvižduk. Mara kao da poručuje da je zaista na širokoj cesti, da ne sanja šume daleke, nego je do njih stigao. Da nema buke ni kaosa, da nema ničega osim magije i sve je napokon u redu, u redu je, u redu je./HMS/

About the Author
  1. Stari Reply

    Maru pretim skoro od njegovog pocetka. Ovaj njegov zadnji album, Kovilje, je maestralno djelo velikog umjetnika. Njegova glazba doseze do najudaljenijeg dijela svijesti, napisane rijeci oslikavaju stanje duha i vode te do neslucenih visina. Remek djelo umjetnika u usponu. Ovakvo glazbeno blago i ovaj izricaj nikada nitko nije dosegnuo sa ovih prostora. Bravo maestro, hvala ti i samo naprijed… Vrijeme je s tobom.

NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte