Hrvatski Medijski Servis

S tri federalne jedinice smanjile bi se tenzije i pokrenuo svekoliki napredak

Ilija Kožulj

Imam običaj reći da je, za nas Hrvate, Washingtonski sporazum, u datim uvjetima, bio dobar. Uostalom kao i za Bošnjake. Imali smo pravo na županije s hrvatskom većinom s vrlo značajnim ovlastima, županije su se mogle povezati u međužupanijsko vijeće, Federacija BiH je trebala uspostaviti posebne odnose s Republikom Hrvatskom, imali smo u federalnoj vladi ministra ili zamjenika, ali s obvezom supotpisa i ministra i zamjenika ministra na odlukama i svim dokumentima, a isto je važilo i za sve organe i tijela u Federaciji BiH. Kasnije nametnute, ili od hrvatskih predstavnika prihvaćene, promjene su totalno ugrozile jednakopravnu poziciju hrvatskog naroda.

Piše: Ilija Kožulj, Hrvatski Medijski Servis

Ne treba zaboraviti da su se izvršile i značajne izmjene zakonodavstva pa su mnoga prava županija često nerazumno smanjena, a izgleda da se taj proces nastavlja i dalje.

Nacionana struktura uposlenih u Vladi F BiH i ministarstvima

Danas je stanje u mnogim područjima nezadovoljavajuće. Prema podatcima koje sam dobio iz ureda Predsjednika Federacije BiH u institucijama Federacije BiH zaposleno je ukupno 6115 osoba od čega: Bošnjaka 4227 ili 69,12 %, Hrvata 1470 ili 24,03 %, Srba 305 ili 4,98 % i ostalih 113 ili 1,85 %.

Nažalost nisam dobio podatke o broju zaposlenih u Mostaru, niti koji je nacionalni sastav rukovodećih osoba u Federaciji BiH.

Ako pogledamo po ministarstvima onda je stanje u nekim ministarstvima zabrinjavajuće. Recimo u federalnom ministarstvu unutarnjih poslova od ukupno 164 zaposlenika ima 132 ili 80,48 % Bošnjaka, 15 ili 9,14 % Hrvata, 14 ili 11,71 % Srba i 3 ili 0,54% iz reda ostalih, a u Ministarstvu branitelja i invalida od ukupno 252 ima 191 ili 75,79 % Bošnjak, 60 ili 23,80 % Hrvata i 1 iz reda ostalih.

U Službi za zajedničke poslove od 438 zaposlenih ima 387  ili 88,35 % Bošnjaka, 29 ili 6,62 %  Hrvata, 16 Srba i 6 iz reda ostalih.

O kakvoj mi jednakopravnosti naroda u Federaciji BiH možemo govoriti. Meni je nakon uvida u ove podatke jasno zbog čega se neki bore protiv treće federalne jedinice.

Pozitivan primjer je Ministarstvo trgovine gdje od ukupno 32 zaposlenika ima 15 Bošnjaka, 14 Hrvata, 2 Srbina i 1 iz reda ostalih.

Što reći za Ministarstvo prostornog uređenja, gdje od ukupno 37 zaposlenih ima 31 ili 83,78 % Bošnjak, 4 ili 10,81 % Hrvata, 1 Srbin i 1 iz reda ostalih. Pri tome treba posebno istaći da je najveći dio prostora Federacije BiH koje nastanjuju Hrvati proglašeno prostorom od posebnog značaja za Federaciju BiH, pa ovo ministarstvo upravlja tim prostorom.

Borislav Puljić u svom radu “Prostorno planiranje i urbanizacija itd“ u zaključku piše:

„Generalno se može zaključiti da je situacija apsurdna. O njoj najbolje govori činjenica da bivša država, federalna i duboko centralizirana Jugoslavija (SFRJ), nije imala ni zakon, ni planiranje, ni strategiju ili direktivu za oblast prostornog planiranja i građenja u federalnim jedinicama republikama.

Federacija preotela ingerencije planiranja i građenja županijama

Današnja federalna Federacija BiH je do kraja preotela ingerencije planiranja i građenja federalnim jedinicama – županijama.

Oduzimanje ingerencija nad prostorom se dogodilo svim županijama, ali smišljenim odabirom elemenata i vrsta objekata, prostora i postrojenja to se dominantno dogodilo županijama s hrvatskom većinom. Na takav način ovladano je prostorom na kojem žive Hrvati i preko centralne vlasti u kojoj dominira većinski narod moguće je utjecati na njihove gospodarske i opće razvojne pravce, a u krajnjem i na demografske procese.

Ovaj rad je dokazao da je sustav prostornog planiranja i građenja uspostavljen u FBiH: Protuustavan i suprotan pozitivnoj europskoj praksi.“

Koliko mi je poznato na državnoj razini se daleko bolje poštuje nacionalna jednakopravnost. Ipak, evo nekih primjera.

Bolje stanje na razini BiH

Prema podacima koje sam dobio od Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine- RAK BiH od ukupno 119 zaposlenih ima 59 Bošnjaka ili 49,59 %, 27 ili 22,69 % Srba, 18 ili 5,13 % Hrvata te 15 ili 12,60 % ostalih i neopredijeljenih. Od imenovanih osoba ima 1 Srbin, a od rukovodnih zaposlenika ima 13 ili 46,43 % Bošnjaka, 5 ili 17,86 Srba, 2 ili 7,13 Hrvata i 8 ili 28,58 % ostali i neopredijeljenih.

S druge strane u jednom od, koliko ja znam, tri državna poduzeća na razini BiH, NOS BiH (Neovisni operator sustava BiH) Statutom i pravilnicima je određeno da u Upravi i rukovodnim pozicijama predstavnici tri naroda budu jednakopravno zastupljeni, a da postotak zaposlenika poštuje odnose iz važećeg popisa stanovništva. To se poštuje, pa su tri člana uprave Bošnjak, Srbin i Hrvat, od 9 rukovodnih mjesta: tri su Bošnjaka, tri Srbina i tri Hrvata, a zaposlenici su približno u postotcima prema važećem popisu iz 1991 godine: Bošnjaka 31 ili 47,69%, Srba 22 ili 33,84%, Hrvata 12 ili 18,46%.

Radi pojašnjenja bio sam od osnivanja NOS BiH 10 godina Predsjednik Upravnog odbora, a kasnije član.

Važno je naglasiti da mi, Hrvati u Upravi i Upravnom odboru NOS BiH, nismo imali bilo kakvih poteškoća da se gore spomenuto normativnim aktima regulira i u praksi poštuje.

Nisam pravnik pa neću tvrditi kako je to pravno izvodljivo, ali mislim da je moguć povratak na izvorni Washingtonski sporazum, pa ako hoćete i na stanje prije potpisa tog sporazuma.

Bi li povratak na Washington -ski sporazum učinio izlišnim zahtijeve Hrvata za preustrojem BiH, odnosno federalnom jedinicom s hrvatskom većinom?

Nametnuti amandmani

Poznato je da je glavni problem je što je Hrvatima nametnutim amandmanima ukinut paritet u Vladi F BiH, pa se bez njih može odlučivati, te što je nametnutim izmjenama izbornog zakona omogućeno da se izvršna vlast u F BiH može formirati bez stranaka koje su dobile većinsku potporu Hrvata. Zastupnički dom i Dom naroda u F BiH ranije su bili izjednačeni u nadležnostima.

Već sam rekao da smo po Washingtonskom sporazumu imali županije s hrvatskom većinom i međužupanijsko vijeće, a sve to sa zajamčenim velikim pravima. Za mene je to samo drugačije pakiranje za federalnu jedinicu odnosno Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu. Kako je Washingtonski sporazum bio potpisan prije Daytonskog sporazuma, on nije mogao govoriti o ustroju cijele BiH. Kako se danas nalazimo daleko nakon potpisa tog sporazuma mislim da je realno Bosnu i Hercegovinu ustrojiti u tri federalne jedinice, pa tako uspostaviti i federalnu jedinicu s hrvatskom većinom. Naravno, pri tome treba poštivati sporazume za Brčko i to pitanje posebno dogovoriti, kao i eventualnu uspostavu nekog novog distrikta.

Bio sam u ime hrvatskog naroda član Komisije za javne korporacije u Bosni i Hercegovini ustrojene sukladno Aneksu 9. Daytonskog sporazuma. Na temelju rada te komisije osnovana su javna poduzeća u Bosni i Hercegovini pa tako, pored ostalog imamo tri javna poduzeća za pošte, tri javna telekom poduzeća, tri elektroprivrede itd, i sukladno tome, kao primjer, poduzeća: Hrvatsku poštu Mostar, Hrvatski telekom Mostar, Elektroprivredu Hrvatske zajednice Herceg-Bosna.

Poštanski, telekomunikacijski i elektroprivredni sektor u Bosni i Hercegovini funkcioniraju, koliko vidim, dobro i uspješno te spomenuta organizacija nije bilo kakva smetnja u radu i ostvarenju zadatih poslova. Stoga sam uvjeren da bi Bosna i Hercegovina s tri federalne jedinice znatno bolje funkcionirala, da bi se smanjile tenzije i da bi se pokrenuo razvoj i napredak svake vrste.

U vrijeme HR HB gradile su se ceste

Teško se oteti dojmu da se u vrijeme Hrvatske Republike Herceg Bosna više ulagalo u infrastrukturu nego danas. Koliko se sjećam: poštanski, telekomunikacijski, elektroprivredni sektor su obnovljeni i znatno unaprijeđeni, osnovani radio i televizija i ostvarena zadovoljavajuća pokrivenost. Ulagalo se u ceste i cestovnu infrastrukturu: izgrađena jr cesta Posušje-Grude, obilaznica Široki brijeg, ceste na području Blidinja, poboljšan prilaz Mostaru iz pravca Širokog Brijega, niz Žovnicu, dovršena cesta Buna- Stolac preko Hodova, uz pomoć europske uprave Mostarom asvaltirana cesta niz Vardu u Mostaru, u suradnji s inžinjerijom HVO-a započeti radovi na južnoj obilaznici Mostara, a u suradnji s Republikom Hrvatskom izrađena i puštena u promet skelana rijeci Savi kod Orašja itd. To je sve bilo devedesetih godina.

Da se s tim intezitetom nastavilo gdje bi nam bio kraj.

Nedovoljna ulganja u infrastrukturu

Nažalost danas su mnogi započeti radovi obustavljeni, a neki, za koja su osigurana sredstva, se godinama ne grade. Evo samo nekih od gorućih problema na području Mostara: uklanjanje ruševina i dovršetak izgradnje već započetih objekata, osobito u središtu grada, dovršetak Južne zaobilaznice, poboljšanje odnosno temeljita rekonstrucija ili izgradnja nove ceste Mostar-Čitluk – Međugorje, jer je postojeća jedna od najopterečenijih cesta u BiH, poboljšanje ceste prema Neumu, dovršetak mosta i sjevernog ulaza u grad, izgradnja Sjeverne zaobilaznice, konačni nastavak gradnje autoceste južno od Mostara, jer su sredstva osigurana još 2009. god.,a za čije odlaganje jednostavno nema niti može biti prihvatljivih opravdanja, itd.

Bio sam sretan kad su, pored ostalih: Dragan Vrankić, Božo Ljubić i Stjepan Krasić osigurali da se iz ugovorenog kredita prioritetno financira i gradi ova cesta, ali nažalost…

Nedovoljno se vodi računa da ulaganja u infrastrukturne objekte imaju pozitivan multiplicirajući utjecaj na razvoj gospodarstva i na sveukupni razvitak i napredak.

Osjetljivost prema ravnopravnosti naroda

Svi izabrani ili imenovani predstavnici u BiH na svim razinama, bez obzira na nacionalnost i nacionalnu opredjeljenost, trebali biti vrlo osjetljivi u pitanjima jednakopravnosti, a osobito jednakopravnosti naroda. Čudim se onima od njih, koji se u svom radu ne zalažu za načela jednakopranosti, a osobito Bošnjacima, koji bi kao najbrojniji morali biti vodeći u zalaganju za jednakopravnost naroda.

Izabrane i imenovane predstavnike mog, hrvatskog naroda koji rade i obnašaju upravne i rukovodne dužnosti na različitim razinama držim odgovornim, ako nisu osigurali jednakopravnost Hrvata u sredini gdje rade ili odlučuju.

Zato mislim da razumni i odgovorni ljudi iz bilo kog naroda ne mogu, niti smiju, biti protiv mjera i aktivnosti koje osiguravaju jednakopravnost naroda./HMS/

NAPOMENA: Ilija Kožulj je bivši ministar prometa i veza u Vladi HR HB, bivši zamjenik ministra prometa i veza BiH i aktualni predsjednik Upravnog odbora NOS-a.

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte