Krajem 18. stoljeća skupina sestara-pjevačica bile su pravi hit. No, razlog za to nije bio njihov nevjerojatan glazbeni talent ili predivne pjesme – već duga, zdrava i njegovana kosa kakvu su žene željele imati, a muškarci za njom uzdisali, piše Martina Japec Martinko za hrvatski portal Express.hr.
Njihova je kosa postala nešto najvrjednije što imaju i uspješno su je unovčile, zaradivši na njoj pravo bogatstvo – osmislile su i prodavale serum koji je jamčio da ćete i vi imati takvu kosu, samo ako ga kupite. Od sirotica su se pretvorile u bogatašice, no na njihovu veliku nesreću – kraj života su opet dočekale u dronjcima. Sedam sestara – Sarah, Naomi, Fletcher, Grace, Victoria, Dora, Mary i Isabella rođene su između 1845. i 1865. te su odrasle na obiteljskoj farmi peradi u blizini New Yorka. Hodale su bose jer nisu imale za cipele, a životna zanimacija im je bila briga za životinje koje su uzgajale. Blagoslovljene dobrom genetikom, imale su zdrave, duge i guste kose koje su se smatrale idealom tog doba, a njihova je majka sve zasluge za ljepotu njihove kose pripisala smrdljivom napitku koji je navodno utrljavala u njihovo vlasište, a poticao je kosu na rast. Njihova neugledna odjeća, neugodan miris i čudno ponašanje učinilo ih je otpadnicima u lokalnoj zajednici, no njihov je otac kao snalažljiv čovjek dobio ideju kako to sve promijeniti. Slao ih je da pjevaju po crkvama i lokalnim festivalima, a uz puno truda i nastupa ljudi su ih uspjeli prepoznati i zapamtiti. No, brojni su na koncerte dolazili ne samo kako bi ih slušali, već kako bi ih na kraju gledali dok mašu sa svojim apsurdno dugim kosama koje bi doslovno silazile s pozornice, pa čak i dosezale do orkestra. U to je doba takvo pokazivanje kose smatrano vrlo smionim, pa i rizičnim, budući da je duga raspuštena kosa povezivana sa seksualnim aluzijama.
Upravo zahvaljujući toj kosi, sestre su postale nevjerojatno uspješne – bile su na naslovnicama novina, a grupe njihovih obožavatelja zaustavljale su promet dok su ih slijedili. Neki su čak pokušavali i približiti im se kako bi odrezali koji uvojak, a kako je njihova slava rasla – povećavale su se i poslovne ponude. Naposljetku ih je u suradnju pozvao Cirkus Barnum&Bailey, što su spremno prihvatile jer im je svakodnevno omogućavao veću publiku kojoj mogu prodavati svoj serum za kosu. Žene diljem SAD-a, a naravno i mnogobrojni ćelavi muškarci, kupovali su na litre tog seruma, usprkos činjenici da on nije nimalo funkcionirao.
Mješavina se sastojala od ruma, magnezija, biljaka, pa i kloridne kiseline. Kasnije su u prodajne pakete dodavale stvari poput češljeva, četki za čišćenje vlasišta, čak i boje za kosu. Ljudi su poludjeli za proizvodima, a obitelj je zaradila milijune. Nakon velike svjetske turneje 1893. sestre u se vratile u svoj dom u New Yorku, gdje su izgradile veličanstvenu kuću koja je izgledala kao dvorac, sve to na temeljima nekadašnje straćare u kojoj su živjeli. Njihov dom je za to doba bio nevjerojatno raskošan, imale su prvu kupaonicu u kući u okrugu, a pravo bogatstvo je bilo u njoj imati toplu i hladnu vodi. Iz Europe su naručile kristalne lustere i najbolje vrste drveta, pa čak i ručno ukrašene krevete koje su uvezle. Djevojke su organizirale balove i postale su glavne face u zajednici.
Krale jedna drugoj ljubavnike
Ipak, iznutra nije sve bilo tako bajno – međusobno su se svađale do razine čestih fizičkih sukoba. Najčešći razlog bilo je preotimanje ljubavnika ili pak obična ljubomora i zavist. Osim toga, postale su sklone porocima te su uživale u alkoholu i tadašnjim drogama. Samo dvije od njih sedam su se udale i osnovale obitelj – no i one su odabrale muškarce znatno mlađe od sebe, dok su ostale uživale u mijenjanju muškaraca poput čarapa.
Uništio ih trend kratkih frizura
Iako su ljudi i dalje kupovali i stavljali serume koji im nisu pomagali, nitko to nije htio javno priznati i propitkivati, jer je mogao biti problem u njemu samom.
Tako sestre nije uništila javna osuda i otkriće njihove prevare, već benigni modni trend nošenja kratkih frizura. Serumi su se prestali prodavati, no one nisu prestale raskošno živjeti. Zbog toga su umrle u siromaštvu većem od onog koje su iskusile kao djeca, no nikad nisu odrezale svoju kosu./HMS/
