Hrvatski Medijski Servis

PRENJ: Majka mnogih župa u istočnoj Hercegovini

Župa Sv. Mihovila arkanđela Prenj u istočnoj Hercegovini, točnije na području općina Stolac i Čapljina, osnovana je davne 1704. Od samog početka obuhvaćala je gotovo cijelo područje ovoga dijela Hercegovine.

Danas o ovoj župi koja obuhvaća Prenj (općina Stolac) i, od prošle godine, filijalu Bobanovo Selo (općina Čapljina), kolokvijalno poznato samo kao Bobanovo, brine don Mile Vidić, piše Nedjelja.ba.

Kroz dugu i bogatu povijest prenjske župe od nje su se odijelile okolne župne zajednice: 1761. Hrasno; 1863. Stolac; 1874. Klepci koji se poslije cijepaju na Dračevo 1970. i Čeljevo 1974.; 1969. Domanovići; 1917. Rotimlja od koje se 1974. odjeljuje župa Stjepan Krst. Posljednja koja se od Prenja odijelila jest župa Aladinići 1977. Stoga za Prenj možemo reći da je doista majka svim okolnim župama i njihova svojevrsna matica.

Važne obljetnice

Kako je don Mile ispričao, dozvola za izgradnju župne crkve dobivena je 1857. „Potom, don Vidoje Maslać, tadašnji župnik, započinje gradnju crkve 1859. koja se gradila punih 10 godina. Blagoslovljena je 1869. za vrijeme župnika don Stjepana Putice, tako da 2019. slavimo 150 godina od blagoslova župne crkve i 160 godina od početka njezine gradnje. To su zaista velike i vrijedne obljetnice, pa je tako na Sv. Mihovila, koji je zaštitnik ove župe, biskup Ratko otvorio jubilarnu godinu. Ova cijela godina, od Miholjdana 2018. do Miholjdana 2019., jest jubilarna za ovu župu te imamo razne aktivnosti kako bismo se pripremili za središnju proslavu“, ponosno je istaknuo prenjski župnik.

Dosjetljivi puk

Prema tradiciji, župnu crkvu gradio je narod. Priča se kako je svatko nosio po koji kamen kad bi krenuo na misu te je polako nastajala bogomolja. Naravno, ne bez napora i truda, ali narod je uspio podići crkvu.

Kao što se može primijetiti, ona je malo „skrivena“. Razlog je, dakako, jer Turci nisu dopuštali gradnju kršćanske bogomolje na vidljivome mjestu. Prema tradiciji i predaji, navodno je beg stolački rekao kako imaju dozvolu za gradnju crkve, ali da ju se može podići u veličini kolika je koža jednoga vola. Narod se dosjetio pa je izrezao tu kožu u tanke trake tako da je crkveno zdanje ovoliko koliko jest.

„Glede same njezine unutrašnjosti imamo vrijedne kipove koji su čisto drvo: Sv. Mihovila, Srce Isusovo, također kip Djeteta Isusa, 12-godišnjaka, te korpus Kristov. Potom tu su značajni vitraji naših poznatih i priznatih umjetnika: Sedera, Dulčića, Šegovića, Šulente… Tako da župna crkva obiluje, kako povijesnim, tako i umjetničkim značajkama, ali prije svega njezin značaj jest za vjeru i opstanak katolika-Hrvata na ovim područjima kroz burnu i bogatu povijest ovoga hercegovačkoga kraja“, podcrtao je don Mile.

Filijala „jača“ od matice

Filijalna crkva Duha Svetoga u Bobanovu počela se graditi 2004. Ondje ima naroda sa svih područja BiH. Tako prema jednom popisu, ovo novo naselje naselili su vjernici iz 38 župa i 26 općina. „Za protjerani narod ovdje je izgrađeno oko 380 obiteljskih kuća. Nažalost, uslijed iseljavanja za boljim životom, ostalo je dosta starijih osoba, samih, tako da već imamo oko 100 kuća gdje živi jedno ili dvoje.

Međutim, možemo reći kako župa Prenj s filijalom Bobanovo ima jedan intenzivni duhovni, vjerski život. Funkcioniramo u praksi na dvama mjestima jer Bobanovo broji negdje oko 1 100 stanovnika, dok Prenj ima oko 250, tako da je filijala puno veća nego matična župa.

Postoji standardni dio pastorala: zborovi mladih, odraslih, djece; ministranti koji su veliki oslonac u radu i župnom pastoralu. Nedjeljom su svete mise u Prenju u 09:30, a u Bobanovu u 11 sati. Radnim danima, ponedjeljkom, utorkom i srijedom, misa je u Bobanovu, dok je četvrtkom, petkom i subotom u Prenju. Svakog prvog četvrtka imamo klanjanje; prvog petka, subote i nedjelje su ispovijedi; kroz svibanj i listopad njegujemo pobožnost Blaženoj Djevici Mariji kao i 13 utoraka Sv. Anti; tu su onda i trodnevnice za naše blagdane – Duhove ovdje u Bobanovu, devetnica Velikoj Gospi te trodnevnica u čast Sv. Mihovila“, rado je ispričao župnik Vidić te dodao kako uz redoviti župni vjeronauk organiziraju i povremene susrete mladih, otprilike jednom mjesečno, kada razmišljaju o različitim temama.

Raspjevana župa

O zborovima, kojih na ovoj župi ne manjka, porazgovarali smo sa zborovođom Boženom Bošković. „Zbor je osnovan 2004. i broji 10-ak članova. Najviše pjevamo jednoglasne, dvoglasne i troglasne pjesme. Pjevamo na svetim misama nedjeljom i na vjenčanjima. Na probama, koje imamo redovito svaki tjedan, a za blagdane i češće, najviše ponavljamo one starije pjesme i učimo nove. Pošto u našoj župi Prenj žive uglavnom stariji župljani i oni su skloniji pjevati one starije pjesme – kad su oni djeca bili – nastojimo pjevati i njih, a i ove za mlade što najviše volimo.

Također, postoji dječji zbor od 10-ak djevojčica i dječaka, i oni imaju redovite probe, svaki tjedan subotom, te pjevaju pod nedjeljnim misama prema dogovoru.

Bobanovo ima tri zbora: dječji, zbor mladih i zbor žena – starijih osoba. Dječji zbor broji 40-ak djevojčica, zbor mladih 10-ak članova i zbor žena oko 20. Svaki od zborova pjeva po dogovoru: svake nedjelje drugi“, kazala je Božena.

Nekoć i sad

Razgovor o životu u župi „nekoć i sad“ nastavili smo sa župljaninom Vidojem Perićem. „Prije se narod bavio poljoprivredom i to se sve plasiralo pretežno u Bosnu. Solidno se živjelo. Dosta naroda je bilo vani, po Njemačkoj. Stari su bili vani. Među njima je bio i moj otac. I ovo što vidite kuća koliko je napravljeno, 95% je rađeno u to vrijeme. Danas nema posla, narod ide, mladež ode – pretežno sve: Hrvatska, Njemačka, Švicarska, Amerika, Kanada, nema gdje ih nema… To je naše današnje prokletstvo, mladež nam ode… Prije su išli stari. Čovjek ostavi obitelj ovdje, ali bi se on opet vratio. A sad čim ode jedan iz obitelji, idu svi. Tako da, skoro, dolazi prazan prostor. Što će dalje biti, vidjet ćemo… Uzdamo se u naše političare da će nešto uspjeti riješiti“, smije se Vidoje.

Narod oslonjen na Boga

Don Mile je otkrioi  kako su vjernici uistinu aktivni te redovito dolaze na mise i radnim danima, poglavito u Bobanovu, te kako na taj način pokazuju da im je stalo do Crkve i Boga. „Narod zaista, koliko može, pomaže u radu župe i župne zajednice. Tu se osjeća jedna velika radost da žive s Crkvom, da žive za Boga i kako im je Crkva jedan veliki oslonac u ovim teškim vremenima“, kazao je župnik, a njegove riječi potvrdila je mlada župljanka, studentica teologije Ivana Matić.

„Ja kao župljanka iz župe Prenj, zajedno s ostalom mladeži, smatram kako je jako važna povezanost Crkve i mladih, tj. naša župna aktivnost zajedno sa svećenikom, pred Božić, Uskrs, ali i ostale dane kada pomažemo starima i nemoćnima. Vjernost u ovoj župi ima već jako dugu tradiciju. Nalazi se na zadovoljavajućoj razini, no problem današnjice jest zapravo odlazak mladih. To možemo osjetiti na našoj župi jer sve je veći nedostatak mladeži. Razlog tomu jest završetak fakulteta, nedostatak posla, ali ja isto mislim da zajedno, uz Božju pomoć, kao Crkva možemo pripomoći na duhovnoj i moralnoj razini da se to malo promijeni“, optimistična je Ivana.

Razni talenti…

Još jedanpozitivan primjer u ovoj župi su božićne priredbe koje su uglavnom duhovitog karaktera. O tomu je nešto više kazala Slavica Jerinić, članica župne dramske sekcije.

„Župa Prenj tradicionalno, svake godine, priprema božićne priredbe koje su najčešće smiješnoga karaktera. Priredbe za mlade priprema naš župljanin Martin Pažin. Uglavnom se imitiraju likovi iz župe – bake i djedovi, a često su osmišljene i na temelju poznatih TV emisija ili kvizova. One koje smo do sada realizirali su: Tko želi biti milijunaš; Najslabija karika; Zvijezde plešu; Zvijezde pjevaju; Tvoje lice zvuči poznato i slično“, rado je podijelila vesela Slavica.

U župi također djeluje i KUD Naši korijeni njegujući folklor mještana koji su naselili Bobanovo, a podijeljeni su u dvije skupine – odrasli i djeca. Njihov voditelj je Jozo Zlatunić iz Travnika, a i Prenj ima staro kulturno-umjetničko društvo Prenj.

Spomenimo da se pokraj župne kuće nalazi najstarija škola u istočnoj Hercegovini koju je osnovala Crkva. Trenutno se radi na njezinu obnavljanju, a ona je svojevrsni znak kulturnoga i pismenoga podizanja naroda na kojemu je Crkva kroz povijest radila, tako da su župljani posebno ponosni na to da je njihova župa izvor pismenosti i kulture za ovaj dio Hercegovine.

Došli i ostali

Iz sjedišta župe odvezli smo se i do filijale Bobanovagdje nas jedočekao inače rođeni Kakanjac Željko Babić, sada župljanin župe Prenj.

„U prethodnom ratu veliki broj Hrvata iz cijele Bosne i Hercegovine izbjegao je i počeo živjeti na prostorima općina Stolac i Čapljina. U tom trenutku došlo je do pritiska međunarodne zajednice da se ti ljudi isele iz objekata u kojima su živjeli u ratnom razdoblju. Tada su spomenute općine izišle ususret znatnom dijelu tih ljudi dodijelivši im lokacije za gradnju obiteljskih kuća, tako da je veliki broj njih – dijelom na prostoru općine Čapljina, dijelom na prostoru općine Stolac, podigao svoje domove uz pomoć humanitarnih organizacija i matičnih općina.

Budući da se tada pojavila potreba za duhovnom skrbi tih ljudi, biskup je odredio da oni pripadnu, u tom trenutku, župi Domanovići, potom je područje pripalo župi Aladinići. Tada se započelo i s gradnjom ove crkve. Prije godinu i nešto dekretom biskupa ova područna crkva pripojena je župi Prenj i puno je veći broj vjernika koji gravitiraju ovoj područnoj crkvi, nego matičnoj“, ispričao je Željko.

On je također progovorio i o životu ljudi u Bobanovu koji, kako kaže, nisu ostali imuni na migracije i kretanja zadnjih godina. „Veliki dio ljudi, mladih, se iselio, ali isto tako znatan dio je i ostao i iskreno se nadam – jer imamo naznaka kako Stolac i Čapljina žele zadržati mlade – da bi se mogao zaustaviti taj trend, premda se teško nositi s njim“, ipak je optimističan Babić.

Na kraju je don Mile dodao kako je posebno u Bobanovu Crkva uvijek bila uz svoj narod, kao i u svim progonstvima i nedaćama koje je proživio ovaj puk. „Premda mnogi danas ovdje ne žele otići iz Bosne i Hercegovine, prisiljeni su, što zbog nepravde, što zbog ekonomskih razloga, ali vjerujem da im je srce uvijek ovdje u BiH i da vole svoj zavičaj i svoju domovinu. Oni koji govore da ga ne vole – nisu u pravu jer ovaj narod je protjeran sa svojih ognjišta i danas se ne mogu vratiti. Njihove su kuće i imanja prisvojili drugi i u njima su napravili svoje štale pa, evo, neka oni koji imaju vlast, posebno ovdje međunarodni čimbenici, vide istinu, a ne da se služe stalno neistinom i da stalno živimo u laži i medijskim podvalama kako je ovaj narod otišao dragovoljno sa svojih područja – ovaj je narod prognan i ne može se vratiti odakle je potekao“, jasan je bio prenjski župnik. /HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte