Hrvatski Medijski Servis

Pošteni lažov

Čuli ste sigurno za izreku: Laž k’o pas. Uvredljivu, nepravednu i besmislenu izreku.Pas naime, ne govori, pa je nepravedno i besmisleno ovu lošu ljudsku odliku pripisivati tako plemenitoj životinji.

Postoje, pak, ljudi koji sve što kažu slažu. Takve ljude u Sarajevu nazivaju “poštenječinama”, “najpoštenijim političarima u BiH”, “dokazanim patriotima”. Kakvog li nonsensa. Kada bi se, međutim, izreka laže k’o pas zamjenila primjerice izrekom “laže k’o Komšić”, to bi već imalo smisla, ne bi bilo uvredljivo, jer je istinito, a i bilo bi upotrebljivo. Komšić kao jedinica za laž.

Pravo je pitanje zašto Komšić laže? Za političare koji ne biraju sredstva kako bi došli do cilja, pretvaranja hrvatsko-bošnjačke Federacije u bošnjački entitet, laž koja tomu služi postala je poželjna i nužna. Što političar više laže, to dobiva više medijskog prostora u medijima koji promoviraju bošnjački hegemonizam. Ako laž političara služi sotonizaciji onih koji se protive osvajačkim ambicijama brojnijeg naroda, takav političar već može računati na status “patriote”. Ako, pak, lažima sotonizira vlastite sunarodnjake, odnosno njihove političke predstavnike, kako bi ih se politički podčinilo većinskom narodu onda uz titulu “patriote” dobiva i epitet “poštenjačine”.

A takav je “naš” Željko. Čovjek koji je odlučio, kao moderni janjičar, služiti velikobošnjačkom hegemonizmu. U izjavi za jedan sarajevski portal “patriota” i “poštenjačina” je slagao gotovo sve što je rekao. Krenimo redom:

Komentirajući ranije intervencije OHR-a u pogledu izmjena Izbornog zakona koje su od strane HDZ-a tumačene kao odluke međunarodne zajednice na štetu Hrvata, a u korist Bošnjaka, Komšić je izjavio “da te odluke nisu išle na ruku Bošnjaka i na štetu Hrvata nego se jednostavno moralo omogućiti funkcioniranje države, i to nije bilo upereno protiv bilo kojeg naroda.”

Ako je zahvaljujući tim nametnutim odredbama omogućeno da se u hrvatsko-bošnjačkoj Federaciji BiH u dva mandatna razdoblja uspostavi vlast bez onih stranaka za koje je glasovala velika većina Hrvata, treba li boljeg dokaza da su nametnute odredbe Izbornog zakona bile na štetu Komšićevih sunarodnjaka. Potvrda tomu je i presuda Ustavnog suda BiH, koji je, po apelaciji Bože Ljubića, presudio kako te odredbe krše ustavno načelo konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda, jer omogućuju da jedan narod drugome bira izaslanike u Federalni dom naroda. Potvrda tome je i činjenica da su Bošnjaci do sada birali uz cijeli bošnjački klub i dvije trećine izaslanika u srpski Klub, cijeli Klub Ostalih i jednu trećinu izaslanika hrvatskog kluba. Sve to Komšić zna, ali se pravi Englez, odnosno svjesno laže.

Evo druge Komšićeve laži: “Kada bi se usvojile izmjene kako ih HDZ predlaže najviše bi stradali Hrvati Srednje Bosne. Šteta bi bilo i za državu jer bi to značilo terirorijalno organičavanje Hrvata na jedan manji dio teritorije i po realizaciju političkih prava Hrvata. Po tome bi veliki broj Hrvata ostao bez mogućnosti da kroz izbore iskaže svoj politički stav”, kaže Komšić.

Prema HDZ-ovu, odnosno prijedlogu koje su usuglasile sve hrvatske parlamentarne stranke, članice HNS BiH, dakle njih deset”, iz Srednjebosanske županije birala bi se 4 izaslanika Hrvata u Hrvatski klub Doma naroda, dok su do sada birana 3. Prema istom prijedlogu 9 izaslanika u Hrvatski klub biralo bi se iz Bosne, 8 iz Hercegovine. Komšić dakle, ili nije pročitao prijedlog HNS BiH, ili ga je pročitao, ali namjerno laže. Hinjeći zabrinutost za srednjebosanske Hrvate on ih obmanjuje kako bi za račun svojih bošnjačkih političkih gazda unio razdor između hercegovačkih i bosanskih Hrvata i tako ih zavadio i politički oslabio.

Treća Komšićeva laž izrečena u relativno kratkoj izjavi je sugestija kako će HDZ opstruirati formiranje vlasti nakon izbora. Komšić ovdje pokušava krivicu za nemogućnost formiranja vlasti nakon izbora, s bošnjačkih stranaka, koje odbijaju prihvatiti rješenja sukladna presudi Ustavnog suda, prebaciti na hrvatske, odnosno HDZ BiH. Za ovakvu tešku optužbu na račun HDZ BiH, Komšić nije mogao naći utemeljenje ni u jednoj izjavi ni jednog dužnosnika HDZ BiH ili neke druge hrvatske parlamentarne stranke. Upozorenja kako se vlast neće moći formirati, nakon listopadskih izbora, ako se ne izmjeni Izborni zakon, jer ne dostaju odredbe o izboru izaslanika u Federalni Dom naroda, koje je Ustavni sud BiH, po apelaciji Bože Ljubića proglasio neustavnim, a potom stavio izvan snage, Komšić kao i drugi bošnjački političari prevode kao “HDZ-ovu najavu blokade vlasti nakon izbora”.

Jedna u nizu laži koje ponavlja sarajevski “patriota” i “poštenjačina” je da se ne može pristati na HNS-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona, jer taj prijedlog “omogućava HDZ-u da vječno bude na vlasti bez obzira na rezultate izbora”. Istina, mora se primjetiti kako ovo nije Komšićeva orginalna laž, već ju je sarajevski politički jalijaš prepisao od svog bivšeg stranačkog kolege Nermina Nikšića.

Tko je pročitao HNS-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona koje se odnose na izbor izaslanika u Dom naroda jasno mu je da je on u potpunosti u skladu s presudom Ustavnog suda BiH, koja zahtjeva proporcionalno predstavljanje sva tri konstitutivna naroda i ostalih u Domu naroda Parlamenta FBiH, te da taj prijedlog ni na koji način ne protežira bilo koju stranku. Tko će predstavljati te narode odlučit će, predstavnici tih naroda izabrani u županijske skupštine, što sluganu Komšiću ne odgovara. On bi da Hrvate, ili bar jednu trećinu njih izaberu Bošnjaci, iz većinski bošnjačkih županija, čijoj politici bi onda služili, kao što joj on služi.

I nisu to jedine Komšićeve laži. Količina njegovih laži zapravo ovisi o dužini razgovora za sarajevske medije. Kada treba lagati za tuđe osvajačke ciljeve on se ne libi gledati u oči sarajevskim novinarima. No, kada se nasuprot njemu nađe onaj o kome redovito laže, onda se pokunji i gleda ispred sebe, nema hrabrosti pogledati ga u oči.

“Patriotizam” i “poštanje” on dokazuje ne samo lažući u tuđem interesu i na štetu svojih sunarodnjaka, već i prijeteći im okretanjem “vruće mitraljeske cijevi prema Mostaru”, što je poznati neuropsihijatar i profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru dr. Dragan Babić ocjenio kao odliku “psihički nestabilne osobe”.

Zašto to čini? Za fotelju u Predsjedništvu BiH, koju želi oteti onom za kojeg bude glasovala većina njegovih sunarodnjaka? Je li ta fotelja toliko vrijedna da se čovjek spreman tako nisko spustiti- pretvoriti ne samo u politički već i ljudski jad. Kojeg će kao takvog pamtiti njegovi sunarodnjaci, a oni kojima sada služi zaboravit će i odbaciti, čim im više ne bude koristio kao sredstvo majorizacije njegovih sunarodnjaka. Kao što su i druge slične njemu odbacili i zaboravili./HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte