Hrvatski Medijski Servis

POSKOK O KOMŠIĆU: Godinama je držao Ustašu u uredu. Sada to pokušava skriti

Zbog izjave Aleksandra Vučića koji je izrazio zabrinutost željom Željka Komšića zbog namjere da ponovno glasovima bošnjačkih nacionalista otme mjesto člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, oglasio se Komšić. Lik koji se predstavlja kao “lider”. Lider naroda i narodnosti. I spasitelj zemlje od agresije. Od “genocida koji pripremaju Dodik i Čović”, piše u osvrtu na Komšićev istup portal Poskok.info.

“Prije svega želim napomenuti gospodinu Vučiću da ću ja, biti izabran glasovima građana Bosne i Hercegovine, a ne kako to gospodin Vučić kaže, nekom etničkom većinom, lijepeći glasačima etikete na čelo”, rekao je Komšić.

Ova rečenica nije upućena Vučiću. Ona govori o prirodi Komšićevog biračkog tijela. Radi se o ofucanom pokušaju opravdanja Komšićeve antiustavne djelatnosti i fanatične posvećenosti bošnjačkom biračkom tijelu.

Mjesta koja on obilazi u kampanji mjesta su na kojima je “ugledni savjetnik Bakira Izetbegovića”, gospodin Šerif Patković, provodio, kako sam kaže – džihad. Na kojima se borio za Islam, i za propast Zapada. Skupa sa svojim suborcima iz Irana i Sirije. Od kojih su neki završili i na američkim tornjevima.

Tu, kuda danas glasove kupi Komšić, na opostošenim poljima tekbira, gdje je sada rahat, sloboda i mir, građana Hrvata a ni građana Srba više nema. Ili ih ima u tragovima.

Koga onda ima? Ima Bošnjaka. I ima naturaliziranih boraca džihada. Čija su djeca danas već punoljetna. I čekaju šansu da zaokruže Željka. Ljiljana našeg. Silnog sina Bosne.

“Nije jasno”, dodaje Komšić, “zbog čega Vučić izražava toliku bojazan mojim eventulanim izborom.”

Možda zbog toga što je Vučić svjestan da bi novim rušenjem Ustava Komšić mogao potpuno destabilizirati zemlju. Potom bi se ta destabiliziacija prenijela u Srbiju.

A možda se Vučić tome i veseli. Pa tek formalno upozorava. Kako bi mogao kazati “na vrijeme sam upozoravao”. Možda želi da Komšić potpuno ubetonira Hrvate i Srbe u trajan i neraskidiv savez. Potom da krizu prenese u Srbiju. Tako da Vučić ne bude optužen pred licem svijeta za destabilizaciju pravoslavno muslimanskih odnosa na Balkanu.

Komšić nastavlja dalje:

”Pa ne veličam ja ustašku NDH-a kao Vaš prijatelj Dragan”

Ova izjava ne pristoji ozbiljnom čovjeku.

Čović nikada nije veličao Handžar diviziju, nije veličao zločin u Jasenovcu, relativizirao Ustaše niti tvrdio da su muslimani hrvatsko cvijeće. Osim Mesića to nije činio nikada, niti jedan hrvatski predstavnik. Legitimni.

Dok upravo Komšić držanjem Blaža Kraljevića u uredu i potporom ne samo kriminalnoj nego i ustaškoj Platformi, upravo to jest činio.

Potporom Stipi Mesiću jasno je stao na stranu čovjeka koji je otvoreno ismijavao i negirao Jasenovac.

Čović je s notornim i deklariranim ustašom Mesićem, koji je mjerio srpsku prašinu na srpskim opancima, kao i s ustaškom Platformom koliko se mi sjećamo, bio i ostao u ratu. Ustaša Mesić nikada nije napao Komšića. Ustaša Mesić redovno napada Čovića, podsjeća Poskok.

“Nije moja stranka pravila spiskove za progon Srba u Mostaru, u zadnjem ratu, nego stranka Vašeg favorita Dragana.” – nastavlja Komšić svoj predizborni kmek.

Pravila je ABiH itekakve spiskove a potom i jame za ljude s tih spiskova. Nisu Srbe u Čapljini ubijali Čovići nego Kraljević i Buljubašić. Nisu Srbe u Konjicu ubijali Čovići nego Komšićevi ljudi, suborci, ljiljani, tufahije i ostali začini te slatke i nevine vojske.

Blažev HOS kojeg je Komšić simpatizirao u Dretelju je počinio monstruzona silovanja i klanja nad srpskim civilima. Komšić se pravi da ne zna tko je Olga Draško. I kako je zaklan bračni pra Kuzman iz Čapljine. On šuti o zločinima Ljiljana u Konjicu. Priroda tih zločina monstruozna je. Ni danas ne smije izići na Komšićevim medijima. Zašto Željko?

Nezamislivo je da danas neki Čovićev obožavatelj poziva na javna ubojstva cijelih naroda. No posve je normalno da čovjek iz Konjica, koji se javno hvali odsječenim glavama u ratu, na twiteru i dan danas priziva krv cafirsku i vruću na svom jataganu i javno se hvali kako će ubijati Vlahe, nakon što se, naravno rješe Hrvati i javno se predstavlja kao fan Željka Komšića da se glasuje za njega.

To je ta građanska Bosna. To je taj napredni dio Bosne. To je to područje koje mi primitivni ne shvaćamo. To je Komšićev prostor građanskog džihada. S kojeg nam taj intelektualni tapir, poručuje kako će on eto nas, spasiti od nas samih.

Ako se pogledaju socijalne BH mreže, lako se stječe dojam da su upravo Komšićevi glasači najveći nacionalisti u zemlji i notorni mrzitelji Srba i Hrvata u BiH. Oni time mrze i samu BiH. Njenu trojnost. Njenu identitarnu kompleksnost. Oni su veći nacionalisti od SDA glasača. Komšić u Bošnjacima budi najprizemnije oblike nacionalizma. Nacionalizam koji se gradi na negaciji drugog i trećeg ne na ljubavi prema sebi i svome. Komšić uzgaja nagon za otimanjem tuđeg. On je primjenjeno Alijino zadnje poglavlje Islamske Deklaracije – “Kad budemo većina uzimati!”.

Za Komšića glasuju mrzitelji BiH. Oni koji preziru dva od tri BH naroda. Potom se ta mržnja perpetuira. I onda Hrvat počinje mrziti i Bošnjaka. I Srbin isto tako. I Komšić, nominalni pomiritelj, državu vraća desetljeća unatrag.

Nacionalističke strukture oko Komšića, toliko su podivljale da su i Falatara, građanskog kandidata iz Naše stranke prikazale kao neprijatelja BiH. Falatar je od Komšićevih struktura napadan prije Čovića. Brisali su pod s njim. Zašto sad to? I kako sad odjednom to? Građanski savezi napadaju građanskog kandidata? Prvog čovjeka iz građanske opcije koji je toplo primljen i među Hrvatima? Koji ima snage doći i u Široki i Ljubuškii pričati s ljudima. Je li i Falatar sprema genocid nad Bošnjacima i ograđivanje Bošnjaka žicom?

“Ne zabranjujem ja jednokopravnost Srba u Mostaru i Hercegovačko – neretvanskom kantonu nego stranka Vašeg favorita od čije pobjede ne strahujete.” Reče Komšić Željko.

Ne postoji bolji primjer povratka na razini BiH od povratka i integracije Srba u kantone s hrvatskom većinom. To je nešto što je u kantonima s bošnjačkom većinom nadrealizam. Najmanji povratak od Daytona na ovamo, događa se u kantonima s bošnjačkom većinom. To recimo zna OHR ali o tome uporno šuti. Kako je moguće da se najmanji povratak protjeranih događa na “najtolerantnijem prostoru” u BiH?

No kad smo kod srpstva neka Komšić provjeri tko je naručio rušenje Saborne crkve u Mostaru. Neka pita Safu. On to detaljnije zna. Idemo do kraja ispitati tu priču.

U konačnici ako se Komšiću služi do kraja bismilah antifašistima bujrum, njegov život, njegov tužni biografski kraj, no trebao bi poštovati stav hrvatskog naroda, naroda svog oca, da naprosto ne želi kopirati bošnjački model upravljanja drugima, i da ne želi srpskom narodu nametati predstavnike u kantonima gdje po sadašnjem modelu Srbi ne mogu izabrati svoje predstavnike. Hrvati su taj model srušili na Ustavnom sudu. Ne žele funkcionirati po modelu koji nameće Sarajevo i prema kojem Bošnjaci nameću i Srbima i Hrvatima predstavnike u FBIH.

Čović nema i neće imati svog Dunovića. Stav HNS-a je jasan. Ispoštovati princip legitimnog predstavljanja. Što znači kraj nacionalizma kojeg predstavlja Komšić, Dunović, Arifhodžić i ostali.

Retoričku laž Komšić završava još jednom tezom:

“Znači li to gospodine Vučiću da je Vama na mjestu člana Predsjedništva draže vidjeti one koji one koji su se “proslavili” izgonom Srba i one što i danas smatraju da Srbi trebaju biti građani drugog reda”.

Komšić je ovo rekao iz Sarajeva. I potvrdio da je politički miš.

U tom gradu Komšić nema snage prozboriti da je njegova slavna vojska protjerala i pobila 140.000 Srba s prostora Federacije. I 170.00 Hrvata. Komšić nikada nije rekao jednog slova o virtualnom odsjecanju glava zarobljenim Srbima na Ozrenu. On o tome riječi ne smije.

On će pričati o Posavini. O protjeranim Bošnjacima i Hrvatima u RS-u. Nikada riječi o tome što je ABiH radila drugima i trećima. Kada ode u Grabovicu on će kazati da se on Grabovice stidi. No ona je za Komšića izuzetak u djelovanju ABiH. Dok su Ahmići bili pravilo djelovanja HVO-a. I tako će ponovno stati uz sarajevski mit: Vi ste svi zločinci uz časne izuzetke, a mi smo svi časni uz par nečasnih iznimaka.

Dok je bio na doškolovavanju u Washingtonu riječi nije rekao Amerikancima o tome kako je moguće da su njegovi suborci završili kao teroristi 9/11 2001.

Štoviše, Alispahić Bakir koji je zbog zaštite takvih snaga u BiH, u Pogorelici, na crnoj US listi, sve ove godine bio je član Komšićevog DF-a. Ne Čovićevog HDZ-a. HDZ se ne može pohvaliti niti jednim teroristom u svojim redovima. Dok Komšić nema snage reći ni to. Na naš poziv da zajamči kako nitko oko njega nije udarao Srebreničku majku također ne može dati jamstvo. Jer zna da netko jest. Tko je taj čovjek Komšiću?

Dakle, taj i takav se našao pozvan govoriti o srpstvu, teroru, moralnosti, ustaštvu, građanstvu. Dijete jednog nacionalizma. Političko čedo istog onog tekbira koji je 2001-e godine poubijao 3000 US građana.

Hrvati su doista jadan narod. I Srbima, kao i Bošnjacima, fenomen Željko Komšić se ne može dogoditi. Što će reći da su Bošnjaci i Srbi daleko ponosnije i odgovornije političke nacije.

Trebat će stoljeće da se iz kolektivnog sjećanja ovog naroda oslobodimo sjećanja na njega. Samo naš narod, mogao je dati takvog čovjeka. I ne samo njega. Mnoge Komšiće smo mi dali i prije njega. Hrvatska mater ih je rodila. Kvislinge koji su služili većim nacionalizmima. Posljedice njihovih izdaja još uvijek plaćamo.

Mitomanske ustaše i mitomani komunisti bili su hrvatski problem, oni su to danas, i oni će , kako stvari stoje, biti to i u budućnosti, zaključuje Poskok.info./HMS/

/HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte