Hrvatski Medijski Servis

POSAVINA: Cijena divljeg zeca na tržištu je 100 eura, Marinko Džoić ih sada na farmi ima oko 130

Foto: Večernji list

Marinko Džoić iz Donje Mahale nije niti sanjao da će mu upravo nadimak Zec, koji je zapravo u Posavini zbog velikog broja istih imena i prezimena znak raspoznavanja, odrediti posao kojim će se ozbiljno početi baviti i biti po tome jedinstven u Bosni i Hercegovini, piše Večernji list.

Nakon poplavne 2014. godine, kada je posavska ravnica pretvorena u posavsko more, Marinko se počeo se baviti neobičnim poslom, uzgojem divljeg zeca i za svega tri godine postao jedini posavski i jedan od tri bh. uzgajivača.

Posjetili smo Džoića kako bismo doznali nešto više o tom neobičnom poslu. Dok razgovaramo, ali tiho jer svaki nagli pokret, pa čak i škljocanje fotoaparata, izaziva nered u prelijepoj i urednoj farmi, Marinko ekipi Večernjeg lista objašnjava sve o ovom zanimljivom i neobičnom poslu. Govori i kako je upravo ona teška 2014. za njega bila prekretnica.

Osjetljiva proizvodnja

– Kod mene je voda sve poplavila i nisam ništa mogao spasiti, sve je doslovno plivalo. Baš sam nekako u to vrijeme podigao kredit jer mislio sam, to ćemo supruga i ja lako otplaćivati. S poplavom sve nesta, a rata kredita osta. Imao sam farmu koka nosilja, uzgajao svinje, dakle nisam lijen, želim raditi, ali problem je što, a da to treba tržištu. Rijetki se ohrabre baviti ovim poslom, mnogi su pokušali, ali nisu uspjeli. I ja sam u početku dolazio do faze kad sam htio odustati jer je bilo veliko uginuće, čak 25%, ali ne zbog bolesti, već tijekom parenja ovih, ipak divljih životinja, ženke su iznimno agresivne pa, nažalost, ipak zec završi u gulašu. Problem su i bolesti budući da su divlji zečevi daleko osjetljiviji jer im stanište nije prirodno, počinje priču Marinko, ali ne lovačku iako je predsjednik LU Kuna Orašje, nego istinitu, iz svog iskustva.

– Cijena jednog divljeg zeca na tržištu se već 20-ak godina ne mijenja i kreće se oko 100 eura. Nekada se divlji zec uvozio iz Mađarske i Srbije, a sad čak i te države uvoze. Na farmi ili zečinjaku Džoića trenutačno je 130 zečeva. Prodati ih, kaže nam, nije teško jer potražnja je ogromna.

Moderna oprema i ljubav

– Izgradio sam objekt od 75 m. Sve je s pratećom opremom, a okruženje voćnjaka daje također plodove koje zečevi vole. Sve je mirno, nema buke. U objektu je više od 40 tzv. rasplodnih kaveza u kojima je oko 130 divljih zečeva, to su matičnjaci jer cijeli život mužjak i ženka žive zajedno. Mali zečići se uzimaju od roditelja s najmanje 25 dana, a roditelji i dalje ostaju u kavezu, objašnjava Marinko. U samom startu sam u ovaj posao, objekt i kaveze uložio oko 15.000 KM, a sada je sigurno uloženih više od 30.000 KM u ovaj posao, plus ovo dnevno održavanje i hrana za koju mjesečno izdvajam oko 800 KM, kaže nam Marinko i dodaje kako mu u svemu pomaže supruga koja je na početku bila glavni uteg za donošenje odluke, no sada je glavna u održavanju posla.

– Uzgajanje divljega zeca je mukotrpan posao, ali i uspješan ako ste uporni, vrijedni i radite s ljubavlju, kaže nam Marinko na kraju posjeta neobičnoj i neuobičajenoj farmi, ne samo za Posavinu već i za BiH. /HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte