Hrvatski Medijski Servis

Plenković tijekom posjete BiH demonstrirao političku kulturu

Predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković je tijekom svoje najnovije trodnevne posjete Bosni i Hercegovini demonstrirao političku kulturu visokog ranga ali i odlučnost u zauzimanju za jednakopravnost Hrvata naglašavajući potrebu njegovanja dobrosusjedskih odnosa između dvije države.

Plenković je najprije jednodnevnom turnejom prošlog tjedna posjetio Žepče, Tuzlu i Orašje a zatim je ovotjednom dvodnevnom turnejom obišao Livno, Široki Brijeg i Mostar.

Iz tako dizajnirane posjete hrvatskog premijera Bosni i Hercegovini može se čitati iznijansiran pristup uravnotežnog tretiranja Hrvata u Bosni i Hrvata u Hercegovini. Tako se šalje poruka da bi i svaka politika koju oblikuju hrvatske stranke u BiH trebala imati pristup koji bi jednako zahvaćao sve Hrvate u BiH, kako one u Hercegovini, tako i one u Bosni.

Bez međusobnog obostranog oslonca jednih na druge, Hrvata iz Hercegovine i Hrvata iz Bosne, hrvatski narod je na kušnji da postane lak politički plijen bošnjačkih unitarističkih ambicija i separatnih pretenzija Republike Srpske.

Primjetno je kako u medijskoj javnosti zrcali žestoko nesuglasje između stranaka s hrvatskim predznakom kojima su vodstva iz Bosne i stranka s hrvatskim predznakom koje stoluju u Hercegovini. Prakticiranje političkih rivalstava je nužno u demokraciji i njih treba poticati radi općega dobra i suzbijanja političke samovolje, ali u takvom nadmetanju politički se akteri međusobno priznaju.

Čini se kako je upravo nedostatak međusobnog priznavanja, nazvat ćemo ih dvaju političkih struja Hrvata u BiH, puše u jedra rizičnom scenariju koji se ponovno nadvija nad hrvatskim narodom u BiH uoči izbora zakazanih za 2018. godinu, a to je krojenje vlasti zaobilaženjem glasačke volje Hrvata u BiH.

Dojam je kako jedni lakše pronalaze političkog partnera u bošnjačkim strankama a drugi lakše surađuju sa strankama iz Republike Srpske no što te “dvije struje” Hrvata izražavaju spremnost za međusobni dogovor makar o minimalnom zajedništvu. To bi zajedništvo osnažilo politički imunitet Hrvata u BiH i učinio ih otpornim na pokušaje ponavljanja scenarija ustoličavanja platformaške vlasti, Željka Komšića, Emila Vlajkija ili drugih persona koji nemaju većinsku glasačku potporu hrvatskog naroda u BiH.

Izostane li zajedništvo o ključnim stvarima, kojim bi se spriječilo repriziranje platformaške vlasti, “dvije struje” će raditi u korist vlastite štete. Kompromis “dviju struja” uz obostrano međusobno popuštanje radi općeg dobra Hrvata u BiH, alatka je za popravljanje institucionalnog kvara na tkivu BiH koji omogućava da se kroz zakonske pukotine u tijela vlasti instaliraju oni koji nemaju većinsku glasačku potporu hrvatskog naroda u BiH, dok istodobno bošnjačkim i RS-ovskim političkim strankama ne prijeti takva opasnost da im drugi biraju predstavnike.

Bošnjački član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA Bakir Izetbegović nedavno je uklonio i pomisao da bošnjačke predstavnike bira netko drugi rekavši: “Bošnjake mora predstavljati ugledna osoba, koja liči na vlastiti narod, bliska sistemu vrijednosti koji naš narod baštini”.

Takvom se Izetbegovićevom principu nema što prigovoriti, ali jednako tako isti bi princip morao važiti i za Hrvate a ne da Bošnjaci nameću Hrvatima platformašku vlast i Željka Komšića u državnom Predsjedništvu. Bude li se nastavila praksa da Hrvate u BiH predstavljaju oni koji ne liče na “vlastiti narod” i oni koji nisu bliski “sistemu vrijednosti” koje taj narod baštini, to će značiti udarac euroatlantskim integracijama BiH.

Uključivanje u NATO i Europsku uniju (EU) s najviše entuzijazma zagovaraju Hrvati u BiH, dok se u RS-u kroz angažman Milorada Dodika kreira anti-NATO-ovo raspoloženje, a u bošnjačkoj političkoj klasi se potiho ali dovoljno prepoznatljivo, osobito kroz aktivizam Bakira Izetbegovića, razvija sentiment privrženosti Turskoj i njenom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu koji se sve otvorenije konfrontira s Europskom unijom.

U takvom ambijentu u kojem jedni izražavaju protivljenje članstvu u NATO-u, a drugi njeguju bliskost s onim tko se konfrontira s Europskom unijom, odvijao se i najnoviji posjet hrvatskog premijera Plenkovića Bosni i Hercegovini. Plenković je političar euroatlanskih opredjeljenja s jasnim zauzimanjem za uključivanje Bosne i Hercegovine i u Europsku uniju i u NATO. Ima li se u vidu takav Plenkovićev političko-diplomatski profil, onda i njegova najnovija posjeta BiH isijava geopolitičku poruku.

Treba primijetiti kako je Plenković za boravka u BiH na suptilan i kultiviran način svojim izjavama smirivao napetosti koje trepere iz Izetbegovićevog pokušaja da ospori gradnju Pelješkog mosta za koji je Hrvatska od Europske komisije već dobila 357 milijuna eura nepovratnih sredstava, što posljedično znači kako je taj most ujedno i projekt Zapada.

Također je primjetno kako je Plenković spominjao potrebu “ravnopravnog položaja Hrvata u BiH,” “njegovanje hrvatske kulture u BiH,” “njegovanje hrvatskog identiteta u BiH.” To su pojmovi koji funkcioniraju i kao geopolitičko sidrište Zapada. Bez tih sidrišta topi se uloga Zapada u BiH./HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte