Kakav se razvoj političkih prilika može očekivati u Hrvatskoj nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora? To se pitanje čini prvorezrednim pošto je ishod izbora takav da pruža širok repertoar smjerova u kojima bi se mogla kretati politička pozornica u Hrvatskoj.
Najzaslužniji za iscrtavanje iznimno zanimljive političke slike u Hrvatskoj svakako je Most nezavisnih lista. Osvojivši, prema još uvijek neslužbenim podacima, 19 zastupničkih mijesta u Hrvatskom saboru Most je sebe stavio u središte političkih kombinatorika u kojima HDZ-ova Domoljubna koalicija sa osvojenih 59 mandata i SDP-ova koalicija Hrvatska raste sa 56 mandata , nisu u mogućnosti bez Mosta prikupiti 76 mandata potpore potrebnih za natpolovičnu većinu od ukupno 151 zastupnika, a na temlju koje bi se formirala buduća Vlada Republike Hrvatske.
Drukčije rečeno, Most trenutačno drži ključeve za sastavljanje nove Hrvatske vlade. Takva pozicija Mostu daje priliku da se etablira kao veliki igrač u rješavanju poteškoća s kojima se suočava Hrvatska ali istodobno se u takvoj pozociji skrivaju i potencijalne zamke koje mogu zaustaviti njegov trenutačni politički uzlet.
Most nezavisnih lista je hibridna politička grupacija sastavljena od ljudi različitih svjetozanorskih opredjeljenja; od ljevičarsko-liberalnih do desničarsko-narodnjačkih. U takvoj, metaforički rečeno, krvnoj slici Mosta istodobno je i njegova snaga ali i slabost. Snaga se ogleda u potrebi premošćivanja dubinskih ideoloških podjela u hrvatskom društvu te Most upravo sa svojom širokom lepezom svjetozanorski različitih sastavnica može biti instrument takvih nastojanja. No, slabost se očituje u opasnosti da svjetonazorska raznovrsnost involvirana u Most upravo njemu oduzme kompaktnost i zajedništvo potrebno za donošenje velikih odluka.
Prva porovjera stvarne snage i dometa ideološki razuđenog Mosta bit će njegova odluka kome će se prikloniti u sastavljanju nove Hrvatske vlade. Prikloni li se SDP-ovoj koaliciji to bi moglo potaknuti nezadovoljtsvo „desnog krila“ Mosta, i obrnuto – prikloni li se HDZ-ovoj koaliciji to bi moglo izazvati otpor njegovog „lijevog krila“. Most, za sada, ima izborni uspjeh ali njegova zrelost o kompentencije za veliku igru još nisu potvrđeni u praktičnom suočavanju s izazovima.
Ali, Most jeste osvježavajuća politička činjenica u Hrvatskoj koja je svojim izbornim uspjehom poslala poruku velikim igračima, to jest HDZ-u i SDP-u da se mora ići u „bolne rezove“ radi gospodarskog oporavka Hrvatske i projiciranja hrvatskog društva u kojem neće dominirati političko-stranačka podobnost nego je nužno u državnim ustanovama i tvrtka afirmirati stručnost sposobnost kadrova i njihovu kompetentnost kao ključni kriterij.
Posve je jasno da će Most, ustraje li u takvim svojim nastojanjima, zadobijati simpatije i političke i medijske javnosti što bi moglo proizvoditi njegovu sve veću političku moć na budućim izborima. Kada se to kaže, onda je ponovno nužna doza opreza jer eventualno trvdo odbijanje Mostovog koaliranja i sa SDP-ovom i sa HDZ-ovom koalcijom, a upravo je tako u predizbornoj kampanji zvučao čelnik Mosta Božo Petrov, moglo bi producirati političku blokadu u Hrvatskoj koja bi dala poticaja i HDZ-u i SDP-u za eventualno stvaranje velike HDZ-SDP koalicije a u takvoj kombinatorici Most bi ispao iz igre i ostao praznih ruku.
S druge strane, angažman Mosta može biti okidač za burna previranja unutar SDP-a ili HDZ-a. Kako? Priklonili se Most HDZ-u to bi značilo ispadanje SDP-a iz igre u formiranju Vlade ali i porast nezadovoljtsva u toj stranci što bi vjerojatno otvorilo dubinske unutarstranačke raskole sa neizvjesnim ishodima konačnog raspleta. Priključili se, pak, Most SDP-u to bi značilo frustriranje HDZ-a i otvaranje nesuglasja u toj stranci, također s neizvjesnim konačnim ishodom.
Dakle, trenutačna politička situacija u Hrvatskoj, nakon izbora je takva da svatko od pretedenata na vlast potencijalno može biti i veliki dobitnik ali jednako tako i golem gubitnik. Međutim, niti to ne mora nužno biti kategoričan zaključak jer Hrvatska je članica Europske unije i NATO-a, smještena je na osjetljivom geopolitčkom prostoru koji od nje traži stabilnost bez većih političkih potresa, s obzirom na potrebu obuzdavanja izbjegličke krize koja nagriza temelje Europske unije. Takva svijest, koja svoje zagovornike ima i u Hrvatskoj i u Europskoj uniji, može možda dati i ključno usmjerenje poslijeizbornim akterima na potrebu formiranja nove vlade bez dubljih međusobnih konfrontacija.
Čini se kako bi najprije HDZ-ovoj koaliciji, kao relativnom izbornom pobjedniku, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar mogla dati priliku za predlaganje mandatara nove Vlade. U tom trenutku, i praktično prestaje predizborna kampanja u kojoj se svašta gvovorilo, a počinje prakticiranje politike kao umijeća mogućeg. A u politici je kao i u sportu- ništa nije nemoguće./HMS/
