Molitveni pohod na Bobovac – u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosače

Predsjednik FBiH nazočio je dvanaestom Molitvenom pohodu na Bobovac katolika djelatnika Ministarstva obrane i pripadnika Oružanih snaga BiH i redarstvenika na entitetskim i državnim razinama zajedno s vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Program molitvenog pohoda započeo je okupljanjem kod rijeke Bukovice podno Bobovca, odakle se organizirano, u molitvenoj procesiji, krenulo prema Bobovcu.

Misno slavlje predvodio je uzoriti kardinal Vinko Puljić,vrhbosanski nadbiskup, koji je istaknuo da smo se okupili u hrvatskom kraljevskom gradu Bobovcu da molimo za Domovinu i za sve narode koji žive u njoj. Kazao je da poštivanjem i priznavanjem drugog i drukčijeg, izgrađujemo mir i perspektivu za napredak.

bobovac ova
U izjavi za medije, predsjednik FBiHH istaknuo je da molitvenim pohodom na Bobovcu, kojim obilježavamo dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosače, njegujemo bosansko – hercegovačku državnost, koja se oslikava na tom mjestu.

Kazao je da trebamo poštivati i njegovati povijest, te da svi oni koji obnašaju dužnost, nose odoru, trebaju ugraditi poštenje u svoj rad, i time pridonijeti boljoj budućnosti svih nas. /HMS/

1 COMMENT

  1. Drugo otvoreno pismo kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu Vrhbosanskom povodom proglašenja Bobovca “hrvatskim kraljevskim gradom”

    NE KRIVOTVORITI POVIJEST JER JE BOBOVAC GRAD BOSANSKIH KRALJEVA

    Gospodine Puljiću!

    Još se nije osušila ni tinta na pismu koje smo uputili Vama i ministrici obrane BiH Marini Pendeš u vezi sa pokušajima pohrvaćivanja bosanskog kraljevskog grada Bobovca, pa tako i Bosne, a Vi i dalje krivotvorite povijest tvrdnjom kako je Bobovac “grad hrvatskih kraljeva.”

    Ta povjesna neistina ne može postati istinom ni kad je izgovorite kao Vrhbosanski nadbiskup to jeste kao najviši katolički vjerodostojnik u Bosni.

    Ta neistina ne može biti istina čak i kad je izreknete u dekoru hrvatske državne ikonografije i u “nazočnosti hrvatskh vojnika i redarstvenika.”

    Jer, Bobovac je povjesno bio i ostao grad bosanskih i samo bosanskih kraljeva – prijestonica srednjovjekovne kraljevine Bosne.

    Neutemljenom tvrdnjom kako je Bobovac “grad hrvatskih kraljeva” Vi pokušavate sugerirati kako je i Bosna hrvatska zemlja na koju polažu pravo hrvatski nacionalisti.

    Vi ste time, gospodine Puljiću, obezvrijednili i zvanje koje Vam je i dodijeliio Vatikan i Papa Pavle II nakon priznanja naše RBiH kao suverene međunarodno priznate države u njenim povjesnim granicama. Niste li se time usprotivili i politici Vatikana i samom Papi iako ste mu podigli spomenik u sred Sarajeva!

    Izjavom kako je Bobovac “grad hrvatskih kraljeva” pokušavate osnažiti vjetar u leđa secesionističko-nacionalističkim težnjama iz Hrvatske i kroatiziranih katolika Bosne koji polažu pravo na dio etnički čiste državne teritorije suverene države Bosne i Hercegovine kao na dio hrvatske države.

    Ono što ni pape i rimska kurija uz pomoć mađarskih i europskih križara, njihovih hrvatskih saveznika – bribirskih knezova nisu uspjeli ognjem i mačem, ono što Pavelić nije mogao fašističkim osvajanjem uz parolu Hrvatska do Drine – ono što bojovnici HVO-a i HV nisu uspjeli u združenom neprijateljskom pothvatu odvojiti od Bosne u cilju pripajanja Hrvatskoj, Vi to pokušavate kao nadbiskup Vrhbosanski krivotvorenjem povijesti tvrdnjom kako je Bobovac „grad hrvatskih kraljeva.“ Ako je Bobovac grad hrvatskih kraljeva, logički ispada kako je i Bosna hrvatska zemlja. To bi moglo proći kada bi neko koristio Vašu logiku umjesto povjesnih istina i suvremene zbilje.

    Čak je i Marinko Čavara, desna ruka nacionaliste Dragana Čovića i predsjednik Federacije BiH u Vašoj nazočnosti nazvao Katarinu “bosanskom kraljicom”, a Bobovac simbolom bosansko-hrvatske državnosti – ta istina nije doprla do Vaših ušiju.

    Ali mi, građani Bosne, potomci slavnih Ilira i bogumila, nećemo ni Vama ni Vama sličnima sa Zapada i Istoka nikada dati za pravo, jer Bosna nikada nije bila Hrvatska, isto kao što nije bila ni turska, ni srpska. Bosna je uvijek bila svoja i svoga bosanskog puka. Koliki i kakav otpor su bosanski patrioti pružili svim zavojevačima, najbolji je svjedok nekrivotvorena povijest.

    Tri stotine godina je Rimska kurija vodila krstaške ratove protiv bosanske heresi imajući na umu ne samo vjerske, nego i političke ciljeve. Za iskorjenjivanje bosanske jeresi ognjem i mačem, papa je razbojnike, palikuće, pa čak i ubojice amnestirao krivice obećavši im posjede u Bosni. Mađarskim kraljevima kao vođama križara obećavavao je Bosnu u trajni posjed.

    Bosanski bogumili su se smatrali pravim sljedbenicima apostolske vjere, nisu se klanjali križu i idolima, zvono su smatrali đavolskom napravom. Nisu priznavali crkvenu hijerahiju. Nisu se kao katolička i pravoslavna crkva lakomili za bogatstvom, nego su živjeli isposnički život kao časni i moralni ljudi. Time su stekli neprijatelje i sa Istoka i sa Zapada i to baš u liku crkve.

    Ban Kulin se zbog papine prijetnje odrekao bogumilske vjere na saboru na Bilinom polju. Čim je tako otklonio opsanost od križarskog rata i osvajanja Bosne, odmah se vratio na staru vjeru zajedno sa svojim podanicima.
    Tri stotine godina, katolički križari nisu mogli nauditi Bosni niti silom pokrstiti njeno stanovništvo. Bosanskom biskupu je boravak u Bosni bio toliko nepodnošljiv i neizdržljiv da je 1252. utekao iz Bosne u Đakovo.

    Godine 1304. Bosni je nametnuta vlast hrvatskih bribirskih knezova, ali su se bogumili digli na noge; u žestokim borbama poginuo je nametnuti tuđinac knez Mladen Šubić, a bogumili su vratili na vlast svoju dinastiju Kotromanića.
    I istočni bosanski susjedi Srbi koristili su svaku priliku kako bi nasilno pokrstili bosanske bogumile i nasilno ih preveli u pravoslavlje, posebno one u Podrinju, i prisvojili Bosnu. Srpskih car Dušan je 1350. opsjedao Bobovac, ali su branitelji pružili strašan otpor, pa se nakon teških gubitaka srpski vladar praznih šaka vratio preko Drine.
    U izvješaju starješine bosanskih franjevaca Ivana Kalistana upućenog papi Kalistu II 4. srpnja 1455. navodi se kako raški mitropilta nastoji pokrstiti bosanske heretike ali „ovi radije umiru u nevjeri, nego da prime pravoslavlje.“
    Bosanski patrioti su se oduprli osvajačkim težnjama i Srbije i Hrvatske. Iako je počinjen genocid, iako je u združenom neprijateljskom pothvatu počinjeno mnogo zvjerstava, potomci bosanskih bogumila sve tri vjere, građani RBiH, obranili su svoju državu.
    Stoga, gospodine kardinale Puljiću, krajnje je vrijeme da ponešto naučite iz nepatvorene historije Bosne, umjesto da se služite povjesnim krivotvorinama.
    Ako vam nisu po volji bosanski povjesničari, koritite se povjesnom građom koju su nam ostavili F. Rački, fra Ivan Frano Jukić, V. Klaić, Pavao Anđelić, a tu je i bogata dubrovačka, a i vatikanska knjižnica.
    Bedrudin Gušić
    Ibrahim Halilovic

Comments are closed.

spot_img

Najnovije

spot_img