Hrvatski Medijski Servis

Komšić i Nikšić, politički patuljci kao pokvarene gramofonske ploče

Da su Dragan Čović i Milorad Dodik razgovarali o berbi smilja u Hercegovini, ili uzgoju šljiva u Gradišci nema sumnje kako bi Nermin Nikšić i Željko Komšić u tome vidjeli “dogovor o podjeli i razgradnji BiH”. I da uopće nisu razgovarali, sam njihov susret među sarajevskim samozvanim ljevičarima bio bi protumačen na isti način.

Ništa inventivno, ništa novo, osim ponavljanja starih otrcanih fraza sarajevskih “socijaldemokrata” se nije moglo ni očekivati, kao reakcija na jučerašnji sastanak izaslanstava SNSD-a i HDZ BiH u Istočnom Sarajevu, na kojem je potvrđen dogovor da će ove dvije stranke predložiti zakon o Ustavom sudu BiH, prema kojem bi tom institucijom ubuduće upravljali i o usklađenosti zakona s Ustavom BiH odlučivali isključivo domaći sudci.

– Zakon o Ustavnom sudu BiH, koji dogovaraju HDZ i SNSD, pokušaj je da se od te institucije napravi novi Dom naroda, jer predviđa uvođenje etničkog glasanja, bez kojeg se ne može donijeti niti jedna odluka. Na takvim principima ne funkcionira niti jedan sud na svijetu. To je nastavak politike razgradnje BiH i pokušaj da se BiH uredi kao konfederacija tri naroda, koja bi se, kao takva, u vrlo kratkom roku raspala na tri etničke državice, komentirao je Nikšić sastanak izaslanstava HDZ-a i SNSD-a.

Nikšiću, koji se zaklinje u ZANOBIH-sku BiH koja nije ni hrvatska ni srpska, ni muslimanska, već i hrvatska i srpska i muslimanska, smeta da Hrvati, Srbi i Muslimani, odnosno Bošnjaci upravljaju i Ustavnim sudom BiH, kao što mu smeta da tri naroda, odnosno njihovi predstavnici upravljaju Bosnom i Hercegovinom i bilo čime u Bosni i Hercegovini. Po njemu to automatski znači razgradnju BiH. Po Nikšićevom shvaćanju Bosnom i Hercegovinom bi trebali upravljati građani, po načelu jedan čovjek-jedan glas, a to znači jedan narod uz pomoć stranaca.

SDP i njezin lider kojima su suverenitet države BiH na prvom mjestu ne prihvaćaju, dakle, da državni suverenitet izvire iz političke volje triju njezinih ustavno tvorbenih i ravnopravnih naroda, već iz volje jednog naroda i stranaca, koji godinama presuđuju o pitanjima koji se tiču isključivo Bosne i Hercegovine- preciznije usklađenosti njezinih zakona s Ustavom.

Ni jedna zemlja, koju sebe smatra suverenom u Ustavnom sudu nema strance. Kako se možete zalagati za suverenost države BiH i istvovremeno podržavati produženje njezina kolonijalnog odnosa zadržavanjem stranaca u najvišoj pravosudnoj instituciji u zemlji? Tko su državotvorniji političari i stranke, oni koji zagovaraju emancipaciju BiH od stranog utjecaja ili oni koji zagovaraju njeziv vazalski status? Ova pitanje trebala bi prije svega bošnjačka javnost postaviti Nikšiću i Komšiću. I priupitati ih kakva veze ova pitanja imaju sa socijaldemokracijom i znaju li oni uopće što su teme kojima se bave socijaldemorati.

I socijaldemokrata Komšić, poput svog političkog bliznaca Nikšića, zvučao je kao pokvarena gramofonska ploča. Njega je jučerašnji susret Dodika i Čovića “neodoljivo podsjetio na susrete Karadžića i Bobana”.

-Njih dvojica su tada silom razarali BiH a ova dvojica pokušavaju njihove ratne ciljeve realizirati politikom i međusobnim političkim dogovorom, ponovio je Komšić jučer floskulu, koju redovito koristi za komentiranje susreta predstavnika Srba i Hrvata. A, zapravo je samo potvrdio vlastitu političku zakržljalost i nesposobnost da svom biračkom tijelu ponudi išta više od onog što im nudi stranka koja je napustio- priču o “etničkim podjelama i razgradnji države”. S takvom pričom njegova Demokratska fronta stranka, čije je ime u opreci s činjenicom da je njezin lider fan čelnika jednog propalog totalitarnog režima, na lokalnim izborima nije osvojila ni jedno načelničko mjesto. Komšiću bi za to bilo pametnije, da do sljedećih parlamentarnih izbora, pročita nešto o socijaldemokraciji, i političkoj ljevici, ako sebe i svoju stranku već predstavlja socijaldemokratskim i ljevičarskim atributima, želi li opstati na političkoj sceni, nakon sljedećih izbora. No, lijenčini poput njega to neće biti ni malo lako, zato se on i njegov DF već sada mogu smatrati političkim mrtvacima, samo što će to saznati tek za dvije godine./HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte