Vrlo je teško znati je li osoba na društvenoj mreži dobro, nesretna ili uznemirena.
Zahvaljujući hrpi alata za uređivanje fotografija, korisnici se društvenih mreža potiču na prezentiranje sebe samo u najboljem svjetlu. S takvim pritiskom, nije ni čudo što se ova vrsta medijskih platformi sve više povezuje s lošim mentalnim zdravljem. Ali problem je još dublji nego što mislite. Ima smisla što je Instagram prozvan najgorom platformom za mentalno zdravlje 2017. godine kad se svodi na beskrajno skrolanje po savršenim fotkama s bajkovitih lokacija i po mogućnosti u bikiniju. On je također nedavno imenovan najnarcisoidnijom platformom, piše Net.hr.
Lažni sjaj otežava procjenu
Međutim, veze između društvenih mreža protežu se izvan svakodnevnih nesigurnosti – i svodi se na način na koji ih upotrebljavamo. Naravno, veća je vjerojatnost da ćete dokumentirati izlazak s prijateljima nego večer koju ste proveli plačući na kauču zbog prekida veze, ali što vas sprječava u objavljivanju fotki s izlaska dok plačete na kauču? Ljepota i prokletstvo društvenih medija je da se možete proglasiti radosnom javnom osobom, dok za sebe zadržavate jadnu privatnu stvarnost. Ovo je mjesto gdje se stvari zatamnjuju za nekoga tko se bori s mentalnim bolestima.
“Moglo bi biti previše lako doći do zanosa prikrivanja nečijeg unutarnjeg nemira sjajnim medijskim profilom jer su ove platforme, po prirodi, varljive”, objašnjava Marc Hester, klinički psiholog iz sjevernog Londona. “Vrlo je teško znati je li osoba na društvenoj mreži dobro, nesretna ili uznemirena.” Ovo je problematično iz više razloga.
Zašto je ideja o uljepšavanju istine toliko privlačna?
Ne samo da ta nejednakost između osobe na društvenim mrežama i njezine stvarne osobe potiče kulturu poricanja, već također može odvratiti nekoga od traženja medicinske pomoći za duševnu bolest koju oni neprestano sakrivaju smiješkom. Osim toga, objavljivanje svih zabavnih stvari koje trenutačno ne rade sa svim cool ljudima s kojima trenutno nisu očigledno može pogoršati usamljenost, što opet može potencijalno štetiti nekome tko se već bori s jakim osjećajem izolacije zahvaljujući anksioznosti ili depresiji, piše Independent.
“Društveni mediji mogu povećati osjećaj izolacije u društvu u kojem svi drugi izgledaju fantastično i imaju izvrstan život”, objašnjava Hester. “To može postati mjesto gdje se magično osjećamo bolje od samo jednog lajka. To se može postići samo ako hinite da ste stalno sretni.” Ali ako znamo da je loše za nas, zašto to uporno radimo? I zašto je ideja o uljepšavanju istine toliko privlačna? “To dolazi iz potrebe da svi vide kako je nama dobro u životu, kako smo uspješni u svemu što radimo i ipak malo bolji od nekog drugog. Tako dolazimo do neautentične slike stvarnog života. To je svojevrsni bijeg od pritiska svakodnevnog života pomoću stvaranja online verzije ‘savršenog sebe’. Međutim, taj je osjećaj zadovoljstva prolazan”, zaključuje./HMS/
