Hrvatski Medijski Servis

Izetbegović kao mafijaš- nudi Hrvatima otkup ukradenog

Sve dok među bošnjačkom političkom elitom vlada uvjerenje da na osnovu krivotovorenog podatka o 50, 01 posto Bošnjaka koji navodno žive u BiH, tom narodu pripada sva vlast u entitetu koji čini, 51 posto teritorija hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH, nema izgleda za normalizaciju hrvatsko-bošnjačkih odnosa i osiguranja političke stabilnosti ne samo ovog entiteta već i cjele BiH. Upravo suprotno, stanje permanentnih, nekad jačih nekad slabijih, kriza, tavorenja ili još gore sveopćeg nazadovanja će nastaviti tjerati ljude iz sva tri naroda u zemlje u kojima će moći od svog rada pristojno živjeti.

A da bošnjačka politika namjerava ići tim smjerom potvrdio je u prošlotjednom intervju mostarskom Dnevnom listu, aktualni bošnjački lider Bakir Izetbegović, izjavom kako “Čović neće dobiti ništa”, komentirajući hrvatski prijedlog izmjena izbornog zakona. Tim bi se, prijedlogom, podsjetimo, omogućilo da svaki narod, po proporcionalnom modelu može izabrati svoje predstavnike u Federalni dom naroda, Hrvati i Bošnjaci svoje predstavnike u Predsjedništvo BiH, a građanima Mostara da njihov glas vrijedi jednako na izborima za gradski parlament.

Kako se u sarajevskim političkim i medijskim krugovima posljednjih mjeseci uvriježilo zahtijeve za ravnopravnošću Hrvata nazivati Čovićevim, jasno je da se Izetbegovićeva izjava ne odnosi na Čovića, već na Čovićeve sunarodnjake, čije on zahtijeve, temeljem legitimiteta dobivenog na izborima, artikulira. Izetbegović je, dakle,  Hrvatima, a ne Čoviću, opetovano drsko poručio “nećete dobiti ništa”. Iako, oni od njega ništa nisu ni tražili. Kao dar ili milostinju. Osim povratka, posredstvom nekadašnjeg visokog predstavnika Wolfganga Petritscha, otetih im prava na političko predstavljanje.

Intervencijama u Washingtonski i Daytonski sporazum, Petritsch je, podsjetimo, poništio paritetnu zastupljenost hrvatskih i bošnjačkih ministara u Vladi F BiH, Bošnjacima omogućio izabrati jednu trećinu hrvatskih izaslanika u Federalni dom naroda, te s tom jednom trećinom formirati cijelu izvršnu vlast u hrvatsko-bošnjačkom entitetu.

Izetbegović i bošnjačka politička elita, kako ona vladajuća, tako i oporbena bi, to neustavno stanje, unatoč presudi Ustavnog suda BiH, ne samo zadržala, već bi ukinula i ono što Petritsch nije stigao.

Doduše, Bakir Izetbegović poput kradljivca auta Hrvatima nudi da ukradeno otkupe. Time što će za povratak otetog platiti davanjem dodatnih prava Bošnjacima u općinama u kojima su manjina- Stocu, Livnu, Kiseljaku. Ali, da taj privilegirani status nemaju Hrvati, u većinski bošnjačkim općinama. U Mostaru, Izetbegović ne želi princip jedan čovjek- jedan glas, koji nalaže presuda Ustavnog suda i koji važi u svim jedinicama lokalne samuprave u BiH. Već, još zaštitnih mehanizama za Bošnjake. Pored postojećih kao što je mogućnost aktiviranja vitalnog nacionalnog interesa, jedanak broj bošnjačkih i hrvatskih vijećnika u Gradskom vijeću, dvotrećinska većina potrebna za izbor gradonačelnika i gradskog proračuna. Ništa od onog što nametnnutim statutom Bošnjaci imaju u Mostaru, lider SDA ne bi, međutim, dao Hrvatima u Travniku, koji je, kao i Mostar, sjedište nacionalno mješovite županije. Iako je u Ustavu F BiH bilo zapisano, pa opet nasiljem jednog od visokih predstavnika izbrisano da će i Travnik, iz kojeg je protjerano 15.000 Hrvata biti uređen kao i Mostar.

Mada se predstavlja kao jedini zaštitnik i čuvar države, Izetbegović i njegova SDA ne prihvaćaju ni jednu presudu državnog Ustavnog suda, a ni drugih državnih institucija, ako se ne uklapa u njihovu politiku. Isti odnos imaju i prema europskim vrijednostima i standardima. Načela federalizma, decentralizacije, legitimnog političkog predstavljanja naroda zapisana u tri rezolucije Europskog parlamenta za njega nisu europske vrijednosti. Europski je, po Bakiru, samo ono, što se može iskoristiti za dekonstituiranje Hrvata. Kao primjerice presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić- Finci, koju bi on primjenio tako što bi izbrisao nacionalne odrednice ispred članova Predsjedništva BiH, pa da tri i pol puta brojniji Bošnjaci u F BiH izaberu oba člana Predsjedništva BiH, a Hrvati ni jednog.

Računajući kako će sabotažom njihovih prava Hrvate prisiljavati na iseljavanje iz BiH, Izetbegović previđa da politika hegemonije nad drugima cijelu zemlju vuče na rub ponora. Narodna mudrost kaže: oteto prokleto, a povijest uči kako se hegemonizam hegemonima uvijek vraćao kao bumerang. Onaj tko drugom želi oduzeti sve ne samo da ne dobije ništa, već će i u očima drugih ostati upamćen kao “nitko i ništa”./HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte