Hoće li uspjeti izvođači projekta dekonstituiranja Hrvata i destrukcije BiH ?

Ne znam koje je nacionalnosti Damir Marjanović, ali ćemo ga kandidirati za hrvatskoga člana Predsjedništva, mrtav hladan,
kao da je to najnormalnije izjavi, na svojoj FTV, Željko Komšić koji je, evo već skoro osam godina, okupiao dužnost hrvatskoga člana Predsjedništva BiH, a da se nikada nije izjasnio Hrvatom. Osim kad se kandidirao za tu dužnost, ili bolje reći kad su ga kandidirali na tu dužnost.

Zar treba bolji dokaz očite manipulacije s izbornim pravilima i ustavom, pa i negacije Daytonskoga mirovnoga sporazuma od ove izjave političkoga Bosanca, ili kako mu tepa sarajavska čaršija Građanina Komšića. Ukratko, ne znam koje je nacionalnosti Damir Marijanović, ali on može biti hrvatski član Predsjedništva.

Dakle, može biti svake nacionalnosti hrvatski član Predsjedništva, ali može li biti bošnjački ili srpski član Predsjedništva netko „nepoznate“ nacionalnosti. Ne može, barem se do sada nije dogodilo, a uvjereni smo da se neće ni dogoditi. Ali tim gore po činjenice, Građanin Komšić ostaje dosljedan sam sebi i politici koja ga je do sad kandidirala i koju je on predstavljao.

Blaženo nesvjestan da razotkriva do gola i sebe i svoje šefove, bivše sadašnje i buduće, domaće i strane. Kad bi vjerovali u njegovu genijalnost, s pravom bi zaključili da se radi o vrhunskom cinizmu. No, znajući kapacitete zlatnoga ljiljana Željka Komšića ( za kojega neki dužnosnici „međunarodne zajednice u trenucima iskrenosti kažu da ima kapacitet i manire sarajevskih taksista), prije će biti da se radi o prizemnoj i prljavoj političkoj kombinatorici.

Međutim, na žalost, s tektonskim posljedicama na politički sustav BiH i njezinu sadašnjost i budućnost. I zato upravo i ova skromna analiza. Željko Komšić je samo objekt politike, ponajprije bošnjačke, koja ne preza o istrummentaliziranja nedorečenosti Anexa IV DMS, kojega zovemo Ustavom BiH, zapravo, grubom manipulacijom u cilju uzurpacije prava hrvatskoga naroda, kao subjekta u procesu stavranja tog sporazuma i jednoga od tri supca na kojem on počiva. I, ako se jedan od ta tri stupca uruši, a na čemu se radi već drugi dan od potpisivanja tog povijenoga sporazuma, onda ni građevina (daytonska BiH) ne može opstati.

A što se tiče izglada na izborima Damira Marjanovića, ili Slave Kukića, koji se također diči „ projektom Komšić“ kao metodom dekonstituiranja i majorizacije hrvatskoga naroda u BiH, izgledi su im na razini kapaciteta Valentina Inzka da nešto konstruktivno napravi u BiH-nikakvi. Komšić je u dva mandata osvojio najviše glasova u utrci na hrvatsko mjesto u Predsjedništvo BiH, zato što je iza njega bila moćni SDP,

SDA i više od tisuću nevladnih organizacija financiranih stranim novcem. Bio je bošnjački i međunarodni koncept stvaranja građanske „Bosne“. Zar treba dodati da je to i bošnjački koncept da je za „hrvatskoga“ kandidata glasovalo preko tristo tisuća Bošnjaka.

Normalno pitanje za svakoga građanina kad se odlučuje za koga će glasovati jest što nudi koji kandidat, kakvi su izgledi da ostavri ono što obećava. Zna li netko što nudi Demokratski front Željka Komšića, što može ponuditi njegov kandidat za „hrvatskoga“ člana Predsjedništva BiH. Ne zna i neće znati. Jer ne nudi ništa osim demagoške priče o prošlosti i sliku J. B. Tita iz svoga kabineta. On je objekt, a ne subjekt politike, on oduzima on ne daje, on je destrukcija hrvatskoga naroda, destrukcija BiH, demokracije, ustava itd.
Ankete koje se pojavljuju u javnosti koje govore o velikoj pobjedi Demokratskog fronta su propaganda izmišljotina u cilju stvaranja javnoga mišljenja, a ne rezultat isiptivanja tog raspoloženja glasača.

Potporu o navodnih 23 posto DF objektivno treba dijeliti s peticom. Stranka koja nema program, stranka bez lidera i bez članstva, stranka koja se oslanja samo na razočarane esdepeovce i jugonostalgičare, mora biti zadovoljna ako prijeđe izborni prag. Uz pomoć hrvatskih kandidata Živka Budimira, Martina Raguža…, čiji se glasovi pribrajaju kandidatu u projektu građanske Bosne, zapravo bošnjačke, bio kandidat Damir Marjanović ili Slavo Kukić ili netko treći, jer se oduzimaju kandidatu za kojega će glasovati Hrvati, oni postaju relativno relevantni. No, ne opet u toj mjeri da bi urozili kandidata Hrvatskoga narodnoga sabora, koji će dobiti izrazito većinsku potporu hrvatskoga naroda.

Je li bošnjačka politička vrhuška odustala od borbe za svoja dva od tri člana Predsjedništva BiH? Nije i nikada neće. No, hoće li im raspored snaga i želje stranačkih lidera, i upad bivšega reisa Mustafe Cerića u izbornu utrku, omogućiti izborni inženjering kao u prethodna dva izborna ciklusa? Sad je situacija mnoga kompleksnija, s više nepoznanica i osobnih ambicija. Projekt Komšić i „Bosna bez Hrvata“ im kroz osam godina ništa dobro nije donio u političkom i državotvornom smislu. No, ljudi, posebno političari, se ponekad ponašaju neracionalno. Previše sebično./HMS/

spot_img

Najnovije

spot_img