Hrvatski Medijski Servis

GRABAR- KITAROVIĆ U POSJETI BIH Kraljica Balkana ili predsjednica Hrvatske?

Grabar – Kitarović ima vremena sastajati se po Sarajevu s Munirom Subašić koja je do sada, nebrojeno mnogo puta, javno vrijeđala i Republiku Hrvatsku i Hrvate u BiH, ali iz sigurnosnih razloga, ipak, nije mogla doći u Guču Gora…Što je, zapravo, poručila kraljica Balkana i nada Bosne?!

Piše: Glorija Lujanović, Dnevnik.ba

Kolinda Grabar – Kitarović danas će završiti svoj prvi posjet BiH nakon što je u studenom 2017. izrečena presuda hercegbosanskoj šestorci prema kojoj su osuđeni na 111 godina zatvorske kazne zbog udruženog zločinačkog pothvata protiv Muslimana i međunarodnog oružanog sukoba u BiH, ili kako se to voli reći, u bošnjačkom mainstreamu, agresijom Hrvatske na teritorij BiH.

Grabar – Kitarović jučer se u Sarajevu sastala s članovima Predsjedništva BiH, članovima Kolegija oba doma Parlamentarne skupštine BiH, predsjedateljem Vijeća ministara BiH, Valentinom Inzkom, visokim predstavnikom za BiH i kardinalom Vinkom Puljićem. Za vrijeme njenih sastanaka u Sarajevu, notorni Sejfudin Tokić i njegove pristaše organizirali su ispred zgrade Veleposlanstva Republike Hrvatske prosvjed apelirajući na, između ostalog,  prestanak „tuđmanovske politike prema BiH“. Udruženi zločinački pothvat, protivljenje izmjenama Izbornog zakona, Tuđmanove fotografije, tek su dio dekora kojeg su Tokićevi radikali  prezentirali ispred zgrade Veleposlanstva.

Grabar – Kitarović se sastala i s Munirom Subašić, predsjednicom Majki Srebrenice. Kako je Subašić pojasnila, predsjednica Hrvatske i dalje je kraljica Balkana. Inače, Majke Srebrenice zamjerile su predsjednici Hrvatske izjave o „radikalizaciji muslimana u BiH“.  Munira Subašić je nakon završenog sastanka s predsjednicom Hrvatske najavila i izgradnju katoličke kapelice u Srebrenici za hrvatske žrtve stradanja u tom gradu i to nakon 23 godine.

Kolinda Grabar – Kitarović čini se Majkama Srebrenice nije ništa zamjerila. Iako su dan prije izricanja presude u predmetu Prlić i ostali informirale javnosti kako je Hrvatska kriva za agresiju i da je postojao udruženi zločinački pothvat.

Svoj posjet BiH, i to prvi nakon što je izrečena presuda hercegbosanskoj šestorci, Grabar – Kitarović, nastavila je, kako su objavili mediji, izvanprotokolarnim posjetom Ahmićima, selu nadomak Viteza u kom je stradalo 116 Bošnjaka. Grabar – Kitarović se nakon odavanja počasti žrtvama u Ahmićima  uputila u Križančevo selo gdje su snage tzv. Armije BiH ubile 74 Hrvata. A u međuvremenu je otkazala svoj posjet franjevačkom samostanu u Gučoj Gori zbog „sigurnosnih razloga“.

Grabar – Kitarović ima vremena sastajati se po Sarajevu s Munirom Subašić koja je do sada, nebrojeno mnogo puta, javno vrijeđala i Republiku Hrvatsku i Hrvate u BiH,  ali iz sigurnosnih razloga, ipak, nije mogla doći u Guču Gora, a otkazala je posjete i Tuzli, Orašju i Derventi.

Prava je to šteta zapravo. Predsjednica Hrvatske zadnjih je mjeseci govorila o broju pristaša ISIL-a u BiH, selefijama, radikaliziranom islamu koji je prijetnja sigurnosti za BiH i regiju, a u Guču Goru, jedno od mjesta u Središnjoj Bosni, koji je sinonim stradanja Hrvata, upravo od mudžahedinskih jedinica tzv. Armije BiH, nije mogla otići. Šteta. Da je otišla, čula bi, saznala i vidjela, iz prve ruke,  kako je franjevačkom samostanu sv. Franje Asiškog bošnjačko vjersko, političko i vojno rukovodstvo namijenilo sudbinu islamskog centra ratnih devedesetih, kako je postojao plan da ga se raznese TNT-om, kako je u zgradi samostana stajao natpis „Arivederrci in Roma“, odnosno, „Doviđenja u Rimu“. Bosanski bi joj fratri kazali kako su snage tzv. Armije BiH i njihov odred EL mudžahid okupirali selo i samostan 1993. godine, kako je jedan od vođa mužahedina u BiH na oltaru izučio ezan, kako su hrvatski civili u samostanu bili zarobljeni, a nekolicina ih i ubijena i sahranjena tada, upravo, u samostanskom dvorištu. Fratri bi joj napomenuli i kako su, upravo, negatori današnjih navoda o broju  selefija u BiH, odobrili mudžahedinska strijeljanja na Bikošima. Za taj zločin, baš kao ni onaj u Križančevom selu nema odgovornih. Nije ih bilo ni pred Haaškim tribunalom, a nema ni nakon 25 godine, ni pred Sudom BiH, dok je za Ahmiće odgovarao kompletan vojni i politički vrh Hrvata Središnje Bosne, odnosno, struktura HVO-a i Hrvatske Republike Herceg- Bosne, upravo, pred Haaškim tribunalom.

Pred tim istim Međunarodnim sudom, prijateljica „kraljice Balkana“, Munira Subašić, tresla je ogradu i derala se „genocid, genocid“. Prava je šteta što Kolinda Grabar – Kitarović ne zna tko su Sarafina Lauš iz travničkog sela Ćukle i Anica Jurić iz Kaknja koja danas živi u Busovači. I Sarafina i Anica su u Središnjoj Bosni u Domovinskom ratu izgubile po trojicu sinova i muževe. Nijedna ni druga nisu boravile u Haagu kada se sudilo Enveru Hadžihasanoviću, Amiru Kuburu i Mehmedu Alagiću, pa tako nisu mogle „tresti ograde“ kako je to činila Munira Subašić.  Za ubojstva njihovih sinova i muževa, praktično na kućnim pragovima, ni do dan danas pred bh. pravosuđem nitko nije odgovarao. Šteta je što  predsjednica Hrvatske o  njihovim sudbinama ne može ništa saznati  jer su joj očito važnije Majke Srebrenice.

Majke Središnje Bosne, kako je to i sama Sarafina rekla u intervjuu za Dnevnik.ba., nemaju pravo ni tugovati. Baš kao što ni Središnja Bosna nema pravo na opsadu, a Žepa i Srebrenica, imaju.  U Vitezu živi i Ljubica Garić, predsjednica Udruge obitelji  poginulih i nestalih Hrvata Središnje Bosne. Kraljici Balkana, ipak, ne dovoljno zanimljiva, za susret  i zagrljaj.

Kada se jutros iz šeher Sarajeva zaputila u Središnju Bosnu, predsjednica Hrvatske, prošla je kroz dijelove Kiseljaka. Dok je prolazila, većina Hrvata Središnje Bosne, boravila je u vojarni Mato Lučić Maturica gdje je danas 24. obljetnica 3. gardijske HVO-a Jastrebovi. Postrojbe HVO-a koja je, između ostaloga, proistekla iz Operativne zone HVO-a Središnja Bosna i aktivno sudjelovala na ratištima u Livnu i Kninu, odnosno, branila Hrvatsku od agresije JNA.

Dakle, svijeća koju je Kolinda Grabar – Kitarović zapalila danas u Križančevom selu Hrvatima Središnje Bosne, a ni BiH, ne znači apsolutno ništa. Žrtvama Domovinskog rata ne trebaju zapaljene svijeće i položeni vijenci nego procesuiranje odgovornih za ratne zločine koje je tzv. Armija iBH počinila. Budući da taj zločin  nije bio u optužnicama, a ni presudama, protiv čelnika tzv. Armije BiH kojima se sudilo zbog oslobađanja“ Središnje Bosne, ostaje bh. pravosuđe, sarajevski mini Haag. Međutim, postoji i DORH, sa sjedištem u Zagrebu koji rješavanju ovih slučajeva, kroz određene pravne mehanizme i legislative, može doprinijeti.

Prvi posjet predsjednice Hrvatske nakon što je izrečena presuda hercegbosanskoj šestorci, osim zagrljaj s Munirom Subašić i odlaska u Ahmiće, ostat će, upamćen po krajnje štetnoj, pogrešnoj, možda i nepromišljenoj izjavi. Grabar – Kitarović je naglasila kako Hrvati u BiH „nisu nacionalna manjina“. Prva je to visoka europska dužnosnica koja je ovakvu frazu izrekla u javnom i političkom diskursu govoreći o Hrvatima u BiH, a k tomu i predsjednica Republike Hrvatske, koju si birali i oni koji nisu „nacionalna manjina“. Naglasivši ono što nismo, a ne ono što jesmo – konstitutivni narod, Grabar – Kitarović je, sveukupnim posjetom, porukama i popratnim dekorativnim elementima, pokazala, kako smo na dobrom, europskom putu, da  uz ovakvu podršku službenog Zagreba šeher Sarajevu to i postanemo./HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte