Hrvatski Medijski Servis

Federalizam nije za osudu, već praktičnu primjenu

Hrvati Bosne i Hercegovine međusobno su razjedinjeni po brojnim pitanjima. Jedno od njih u zadnje vrijeme posebno je aktualizirano kao pitanje opredjeljenja za primjenu načela federalizma ili regionalizma te prioriteta njihove primjene u eventualno budućem uređenju Bosne i Hercegovine, do kojeg bi trebalo doći prije njezina prijama u Europsku uniju. Razjedinjenost je utoliko veća i štetnija po nacionalne interese što većina Hrvata u Bosni preferira regionalizam, a većina hercegovačkih federalizam.  Na prvi pogled nekom to može izgledati perifernog značenja. Međutim, nije. Radi se o ozbiljnim razlikama, koje potiču i produbljuju unutarnju etničku razjedinjenost i ometaju nastojanja za ustavne promjene i postizanje jednakopravnosti s druga dva naroda.

Među Hrvatima u Bosni i Hercegovini konačno se, nakon duge i poznate „hrvatske šutnje“ nedavno u javnosti rasplamsao međusobni dijalog vodećih intelektualaca u sferi znanosti, kulture, obrazovanja, politike, religije i sredstava informiranja. Rasprava se prenijela i u matičnu državu Hrvatsku, a potaknuta je ovaj puta, na iznenađenje mnogih, iz crkvenih krugova, nakon što je u „Globusu“ objavljen intervju glavnog tajnika biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, msgr. Ive Tomaševića, pod zvučnim i znakovitim naslovom „Crkva je protiv trećeg entiteta.“

Iznenađenje je bilo utoliko veće što je uzoriti kardinal Vinko Puljić, u jednom svom intervjuu za vrijeme boravka u Vashingtonu izjavio da je „i treći entitet jedno od mogućih rješenja za Bosnu i Hercegovinu“. Pritom, treba imati u vidu da taj pojam – „treći entitet“ nije potekao iz hrvatskog intelektualnog kruga. On se Hrvatima u BiH spočitava i stalno „gura u usta“, profaniran je u javnosti i, uglavnom služi za etiketiranje hrvatskih znanstvenika i političara, od strane neistomišljenika iz reda bošnjačkoga naroda i međunarodne zajednice, za tobožnje djelovanje u pravcu razbijanja države Bosne i Hercegovine. Jedan broj bošnjačkih intelektualaca, i osobito radikalnijih političara, koristi taj termin u svim prigodama: bilo kada Hrvati traže ustavne promjene, bilo kada zahtijevaju kanal na hrvatskome jeziku, bilo kad se bore za razne oblike jednakopravnosti s druga dva naroda, pa i onda kada su formirali svoju Akademiju znanosti i umjetnosti (HAZU u BiH).

Sve im je „treći entitet“. Usto, kategorički su protiv primjene načela federalizma, a preferiraju načelo regionalizma. Kada o tim važnim pitanjima nema ni približnog suglasja  unutar jednoga te istog naroda, teško ga je očekivati i još znatno teže postići s druga dva.

U pozadini aktualiziranja rasprave o federalizmu bilo je donošenje Rezolucije Europskoga parlamenta u kojoj je istaknuti važnost i nužnost primjene toga načela u Bosni i Hercegovini, što je izazvalo otpor bošnjačke nacionalne politike i političara, zbog čega je čelnik jedne političke stranke u cilju odbacivanja išao intervenirati u Bruxelles, dok je Zastupnički dom parlamenta Federacije BiH usvojio svoju posebnu rezoluciju kontra Rezolucije Europskoga parlamenta.

O pojmu federacije i federalizma

Pojam „federalizam“ dolazi od riječi „federacija“ a podrazumijeva oblik najčvršće povezane i ustrojene složene države, za razliku od konfederacije i unije. Odatle velika sličnost  zbog koje neki znanstvenici ove pojmove tretiraju kao sinonime, ograđujući se da su to ipak u nijansama – dva različita pojma.

„Federacija je oblik složene države u kome su države-članice obvezne pokoravati se odlukama savezne države, iako se za donošenje ovih odluka ne traži suglasnost svih država članica, kao što je to pravilo u drugom glavnom obliku savezne države, konfederaciji, osim ukoliko pravna materija na koju se te odluke odnose nije zadržana u isključivoj nadležnosti država članica.“

Za razliku od toga „Federalizam je načelo političke organizacije po kojem se jedna složena država sastoji od središnje (nac., savezne) vlasti i federalnih (drž., kantonalnih, pokrajinskih) vlasti.“  Iz ovoga se vidi da su ključni elementi pojmovnog razlikovanja to što je federacija oblik države, a federalizam načelo političkog organiziranja takve države.

Danas u svijetu postoji veliki broj vrlo različitih federalnih država. Bez obzira na mnogobrojnost može se ustvrditi da u svijetu ne postoje dvije potpuno identične federalne države, jer svaka od njih ima svoje specifičnosti po kojima se razlikuje od drugih. Ta brojnost uzrokovana je kako različitim teorijskim varijacijama i interpretacijama federacije, isto tako tradicijom i društvenim uvjetima u kojima pojedine federacije nastaju, federalnim jedinicama kao sastavnicama koje ih čine i od kojih nastaju, ali također i složenošću samoga načela federalizma.

O načelima federalizma

Pravna teorija upućuje nas na činjenicu da se načelo federalizam sastoji od šest posebnih  konstitutivnih pod-načela:

1. načela decentralizacije, koje podrazumijeva da ovaj oblik složene države može biti funkcionalan samo tako što središnja vlast ima samo one ovlasti koje su joj ustavom dodijeljene u isključivu nadležnost, a da federalnim jedinicama pripada sva ostala vlast u državi, s tim što neke ovlasti mogu biti i područjem podijeljene mjerodavnosti;

2. načela demokracije, što znači da federalizam ne može bez demokracije, a da demokracija može bez federalizma;

3. načela kontrole i provjere, odnosno teže i protuteže, a to znači da „država mora biti uređena tako da svaku instituciju kontrolira i balansira druga, s vlastitim ustavno utemeljenim autoritetom i autonomnošću, koje jamče političku i socijalnu potporu“;

4. Načela otvorenog cjenkanja, što podrazumijeva dopuštenje otvorenog traženja i iznalaženja nagodbi između institucija i njihovih predstavnika;

5. načela konstitucionalizma, čija primjena nalaže izradu i usvajanje pisanog ustava s uzajamno prihvaćenim temeljnim normama i pravilima ponašanja;

i 6. načelo fiksirane jedinice, što znači da federalne jedinice jesu sastavnice, koje su usto teritorijalne, konsocijetalne, ili pak, i jedne i druge. Budući da u svakoj federaciji sva ta konstitutivna načela generalnog pojma federalizma, nisu u cjelini ili u dijelovima  jednako primijenjena, to u praksi nailazimo na vrlo različite federalne države.

U daljem razmatranju podrazumijevat ćemo da je federacija jedna od oblika složene države (pored konfederacije, unije i slično), dok je federalizam ne samo načelo, već također i proces uspostave, funkcioniranja i održanja federalne države.

Federalizam u rezolucijama  Europskoga parlamenta

Pozivanje na primjenu načela federalizma zastupljeno je i u prethodna dva izvješća Europskog parlamenta, kako onom za 2014., tako i onom za 2015. godinu. To su  izvješća u obliku rezolucija. Kada se rezolucije pripremaju vrše se određena lobiranja i za javnost daju određene izjave, što izaziva kontradiktorne reakcije pristalica i protivnika. Ova rezolucija za 2016., od 15. veljače 2017.  imala je ponajviše akcija i reakcija, pa je kao njihov produkt doista nastala prava interakcija različitih stavova i interpretacija. Povod je bio sadržaj članka 4 ove rezolucije u kojem Europski parlament „poziva da se nastavi niz reforma kako bi se BiH preobrazila u potpuno učinkovitu, uključivu i funkcionalnu državu temeljenu na vladavini prava, koja jamči jednakost i demokratsku zastupljenost svih konstitutivnih naroda i građana…“;

pa zatim „ističe i da BiH neće biti uspješna kandidatkinja za članstvo u EU-u dok se ne uspostave odgovarajući institucijski uvjeti“;

pa zato „poziva sve političke vođe da rade na uvođenju nužnih promjena, uključujući reformu izbornog prava, uzimajući pritom u obzir načela iznesena u ranijim rezolucijama, kao što su načelo federalizma, decentralizacije i legitimnog zastupanja, kako bi se zajamčilo da se svi građani mogu kandidirati, da mogu biti izabrani i da mogu obnašati funkcije na svim političkim razinama pod jednakim uvjetima….“.

Postavlja se ozbiljno pitanje što je to i u tolikoj mjeri neprihvatljivo u zahtjevu za primjenu načela federalizma, da bi izazivalo toliku odbojnost i frustriranost dijela političke javnosti? Tim prije i tim više, što ustavni pravnici ovu zemlju već sada vide i objašnjavaju kao specifičnu federaciju, jer da je ona po sadašnjem Daytonskom ustavu složena država sastavljena od dva entiteta, od koji je opet jedan Federacija BiH, koju čine deset županija/kantona?

Dakle, iako oblik države i državnoga uređenja  nije naveden u Preambuli ustava, ipak je BiH po entitetskoj, etničkoj, vjerskoj, kulturnoj i drugim strukturalnim elementima – složena država, tipa federacije, koja u sebi već ima jednu federaciju. Čemu se onda protiviti primjeni načela federalizma, kada je ono već ugrađeno, iako ni to u nazivu države ustavom nije precizno navedeno. I je li to tolika novina da bi nekog pogađala u tolikoj mjeri da bi se išlo u Bruxelles lobirati protiv, te da bi Zastupnički dom postojeće federacije usvajao svoju posebnu rezoluciji,  koja je ustvari kontra – rezolucija o osudi svih koji zagovaraju federalizaciju države BiH, pa time i Europskog parlamenta?

Rezolucija protiv rezolucije

Izglasavanjem „Rezolucije Zastupničkog doma Parlamenta Federacije BiH o osudi inicijativa za federalizaciju države BiH i njezinih entiteta koje imaju za cilj etno-nacionalne podjele i snaženje separatističkih tendencija“, kako je ona formulirana u samom prijedlogu, samo je potaknuto Rezolucijom Europskog parlamenta, ali ne osuđuje samo nju, već sve inicijative „za federalizaciju države BiH i njezinih entiteta“.

Dakle, svih onih inicijativa „koje imaju za cilj etno-nacionalne podjele i snaženje separatističkih tendencija“. Koliko nam je poznato, nikakvih rezolucija s tako postavljenim ciljevima rušenja poretka u javnosti, a i u parlamentarnoj proceduri nije ni bilo. Radi se o subjektivnoj procjeni predlagača da unaprijed osudi i diskvalificira sve poticaje koji bi išli u pravcu ustavnih promjena, a koje bi dovele do novog ustavnog uređenja države dovršenjem u Daytonu započetog procesa federalizacije.

Pritom, je potpuno subjektivna kvalifikacija da to „dugoročno vodi do rušenja ustavnog poretka i disolucije države Bosne i Hercegovine.“ Time se unaprijed prejudicira moguća kaznena odgovornost nositelja tih inicijativa, jer je rušenje ustavnoga poretka kazneno djelo! I, ne samo da se to prejudicira i pretpostavlja već Zastupnički dom na kraju svoje Rezolucije „poziva pravosudna tijela da najoštrije sankcioniraju provoditelje, štićenike i promotore antiustavne prakse segregacije i diskriminacije stanovništva u cijeloj državi Bosni i Hercegovini.

Doista, paradoksalno zvuči to što „Zastupnički dom poziva pravosudna i policijska tijela i organe u BiH na neodložno provođenje istražnih mjera i sankcioniranje odgovornih za neprovođenje presuda Ustavnog suda BiH“ a primjerice, Ustavni sud je presudom naložio državnom parlamentu izmjene izbornog zakona kao pretpostavku za provođenje izbora u Mostaru, ali od toga nije bilo ništa. Jer, kako procesuirati državni parlament?

Ako se uzme u obzir da je rezolucija izvan pravni akt, koji nije obvezujući, jer svoju snagu crpi iz moralnog autoriteta donositelja, u ovom slučaju Europskoga parlamenta, jasno je da se ovdje na domaćem terenu radi o političkim prepucavanjima i sondiranju terena na kojem se brani postojeći asimetričan i neučinkovit državni ustroj i nefunkcionalan politički sustav vlasti, a zanemaruje upozorenje tog parlamenta da ova zemlja neće biti uspješna kandidatkinja za članstvo u EU dok ne provede reforme i ne uspostavi  odgovarajuće institucionalne uvjete. Osuda i prijetnje procesuiranjem odnose se na sve zagovornike i inicijative „bez obzira na to dolaze li one iznutra ili izvan Bosne i Hercegovine“.

Na promociji Zbornika radova Znanstveno-stručnog skupa iz Neuma, održanoj nedavno u Sarajevu, i to u Parlamentarnoj skupštini BiH, jedan od promotora i sveučilišnih profesora iz Sarajeva usporedi to s nekadašnjim vremenima kada se govorilo i pisalo „bauk komunizma kruži Europom“, te da sada možemo slično slušati kako  „bauk federalizma kruži Bosnom i Hercegovinom.“

Ako se federalizam promatra iz znanstvenog: sociološko-politološkog ili ustavno-pravnog kuta, kao važan pojam i oblik društvenog uređenja, primjeren i primijenjen u praksi mnogih složenih i demokratskih država, dakle kao preporučljivo načelo za uređenje međusobnih odnosa u složenoj državi i jedna od značajnih europskih vrednota, čija primjena takvim državama omogućuje  funkcionalnost, demokratičnost i decentralizaciju, a time i njihovu dugoročnu opstojnost, onda on nije, niti može biti bilo kakav bauk, a niti opasnost za ustavni poredak, već nešto sasvim suprotno od toga.

Politikantsko kvalificiranje zagovora primjene načela federalizma i njegovo izjednačavanje štoviše i sa zločinačkim djelovanjem, a potom i poziv organima za djelovanje i prijetnje zagovornicima za procesuiranje i kazneni progon, samo govore o tomu u kakvoj državi živimo i koliko neuki radikalni političari mogu doći na odgovorna i visoko rangirana mjesta na skali političkog i društvenog prosperiteta. Međutim, društvenoj znanosti ostaje ukazivati i argumentirano dokazivati da su federacija i federalizam legitimni teorijski okviri, a vrlo često i najpoželjniji oblik i proces ustrojstva složenih država, kakva je Bosna i Hercegovina. Problem je što ova zemlja nema jedinstveno definiranu državnu politiku, pa ovo pitanje ostaje područjem daljeg međusobnog propitivanja, nadmudrivanja i nadglasavanja četiri relevantne političke opcije.

I da zaključimo:

– Iako tako u Ustavu nije izričito napisano Bosna i Hercegovina je de facto federalna država – neka vrsta specifičnog ustavnog provizorija i polu protektorata, međunarodne zajednice;

– Kao takva ona je faktički „nedovršena država“ sastavljena od dva potpuno različita entiteta za tri, načelno jednakopravna a u stvarnosti realno neravnopravna naroda, pa kao takva unutar sebe konfliktna i dugoročno neodrživa;

– Federacija i federalizam su, teorijski i praktično, najprihvatljivije kompromisno rješenje između unitarno-centralističkog, s jedne, i konfederalno-separatističkog teorijskog koncepta uređenja države BiH, s druge strane, kakvog zagovaraju neke radikalne političke opcije, kojima suživot, mir i prosperitet nisu na pravom mjestu.

– Istinska konstitutivnost i jednakopravnost tri naroda i njihovih pripadnika, protiv kojih u ovoj napaćenoj i neriješenoj zemlji nije nitko tko je iole politički pismen, moguća je samo u takvoj složenoj državi gdje svaki narod ima na raspolaganju istovrsne federalne jedinice i institucije političkog sustava vlasti, gdje etno-nacionalno nije odbačeno, ali također ni prenaglašeno, već je osmišljeno i korigirano s niz drugih kulturnih, jezičnih, prostornih, povijesnih, svjetonazorskih, građanskih i drugih pluralističkih elemenata;

– Rezolucije Europskoga parlamenta i načela federalizma, konstitutivnosti, supsidijarnosti, legitimne zastupljenosti, kao i druga načela i pod načela, valja uzeti kao polaznu osnovu za buduće ustavne promjene, bez koji će europski put biti vrlo upitan i gotovo neprohodan.

Što to prije shvatimo i sami za sebe i svoju zemlju učinimo sve što možemo, utoliko ćemo brže prevladati ostatke balkanske učmalosti i naglašene zaostalosti, zbog koje nam drugi upravljaju zemljom i nameću rješenja koja njima odgovaraju, a mi se svi podjednako postupno raseljavamo po bijelom svijetu.

I, što je osobito važno, riješiti nacionalno pitanje, te ovu lijepu zemlju učiniti dugoročno stabilnom, mirnom, prosperitetnom i samo-održivom.

Zato federalizam nije za osudu, već za znanstveno proučavanje i praktičnu primjenu u konkretnim uvjetima koje nameće društvena zbilja. Što se, pak, Hrvata u Bosni i Hercegovini tiče podjele oko federalizma i regionalizma idu u korist vlastite štete, a dobrodošle su drugima. Zato ih je nužno što prije prevladati i opredijeliti se za federalizam, tim prije što su se ideje regionalizma, kao zastarjele i neadekvatne alternative, odrekli i oni koji su to ranije naivno zagovarali./HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte