“Trumpova odluka četveromjesečne zabrane prihvata izbjeglica iz pojedinih zemalja s islamskom većinom dočekana je na nož, sa zgražanjem, ne samo u SAD-u nego u cijelom svijetu.”, piše Ivica Šola u novoj kolumni u Glasu Slavonije.
“Uglavnom se kaže kako siromašni ljudi bježe od rata, pa je Trumpova bešćutnost to veća. Nama, koji smo i sami prošli sličnu sudbinu rata i izbjeglištva, nije se teško složiti sa zgražanjem nad Trumpom. Da ne bude zabluda, humanitarna dimenzija problema masovnih imigracija u Europu uopće nije upitna, ljude koji bježe od rata treba sa srcem prihvatiti, no što ako većina njih zapravo ne bježi od rata nego zbog drugih motiva? Pogledajmo neke činjenice što se tiču Europe kada su izbjeglice iz islamskog svijeta u pitanju, činjenice koje se prešućuju od straha da u javnosti ne prođete kao Trump, da budete izvrijeđani ili eliminirani iz javnog prostora.
Izbjeglice iz Afrike koji polaze s libijske obale prema Italiji kako bi došli do svog cilja moraju platiti oko 5000 eura, što su službene procjene talijanske policije. Mahom se radi o mladim ljudima, većinom muškarcima koji pripadaju tamošnjoj srednjoj klasi.
Ne bježe od rata
Prvo pitanje koje se postavlja – zašto ti ljudi, umjesto u gumenjacima i s rizikom za život, ne dođu komotnije i puno jeftinije do Europe, avionom? Jednostavno zato što bi u veleposlanstvima europskih zemalja morali proći proceduru za vizu koju ne bi dobili budući da bi se lako utvrdilo da se ne radi ni o kakvim bjeguncima od rata, nego o ekonomskim migrantima, pa i mogućim teroristima koji, što je već dokazano, dolaze masovno u EU na krilima migrantskog vala. Ovako, sjedneš na gumenjak, usput izgubiš dokumente u moru, mobitel naravno ne… Takvi ne dolaze tražiti posao, već uživati sve blagodati socijalne države u EU-u. To treba jasno reći. Usput, što se Libijaca tiče, zna se i tko pomaže transport tih ljudi. Nakon eskalacije u Libiji, bogati Libijci šmugnuli su u Tunis, koji je preplavljen novim vilama koje su tamo sagradili, a koji većinom financiraju kupnju gumenjaka proizvedenih u Kini, pretežno dužine oko 10 metara i s motorom od 40 konjskih snaga koji dolaze u Tursku, a koje potom prosljeđuju dalje. Eto, tako “stihijski” i “neorganizirano” ostvaruje se Gadafijeva kletva da će ako ga pipnu izbjeglice preplaviti Europu.
Posebna priča su izbjeglice iz Sirije i tamošnjeg ratnog pakla. Među njima je zapravo mnoštvo pripadnika srednjeg sloja iz Iraka, Bangladeša, Pakistana…, koji su tamo imali posao, i ne dolaze iz ratnih zona, već u EU imaju mrežu rodbine i prijatelja i idu u potragu za boljim standardom i našom socijalnom državom, što je legitimno, ali nisu ratni izbjeglice, i nerijetko imaju lažne identitete, što je veliki sigurnosni problem za EU. Najsmješnija stvar u ovoj humanitarnoj brizi za “izbjeglice iz ratnih područja” (kad već bježe od rata, zašto ne bi ostali u Hrvatskoj, čak ne žele ni Italiju, već bi svi u Njemačku, Švedsku…) jest humanitarna organizacija MOAS (Migrant Offshore Aid Station) smještena na Malti. Nju vodi multimilijunaš Cristopher Catrambone, koji je u nju uložio osam milijuna “svojih” dolara i preko koje prebacuju migrante u EU, najviše u Italiju. Inače, ovaj mutni tip pitaj Boga za koga radi i odakle mu takav humanitarni poriv jer Majka Tereza jamačno nije, ima lanac osiguravajućih kuća (Tangiers Group i Tangiers International) i privatnu špijunsku agenciju registriranu u La Valletti.
Tko je opasniji?
I onda, u slobodno vrijeme, kao hobi, nakon prodaje polica osiguranja i špijuniranja, bavi se humanitarnim radom i spašava “ratne izbjeglice”. Smiješno.
Trumpovu odluku na koju su se svi obrušili kao na rasistički i nehuman čin usmjeren k muslimanima kao takvima može se kritizirati, može se demonstrirati na ulicama. Ali zašto katastrofalna politika “otvorenih vrata” Angele Merkel koja je Europu stropoštala u kaos i eskalaciju sigurnosnih problema s masom terorističkih čina ne nailazi na takav otpor? Tko je opasniji za sigurnost svojih zemalja, Trump ili Merkel, u svjetlu niže navedenih činjenica o “ratnim izbjeglicama”? Odgovor je jasan, bar meni, Merkel! Jednako tako, ovaj kaos s Arapskim proljećem izazvala je Obamina administracija, a ne Trump, on zapravo ide popravljati njihove pogreške, ma koliko to danas zvuči nepopularno, jer Trump je za mainstream medije od početka “apsolutno zlo”, a nobelovac Obama “anđeo mira”.
Hrvatski demograf Stjepan Šterc, onkraj političke korektnosti, zadnji migrantski val nazvao je i “osvajanjem prostora”, ne tek “humanitarnim pitanjem”. Ponekad se i sam pitam, izuzevši stvarne humanitarne dimenzije problema – kada će netko sve to nazvati invazijom? Opasna riječ, zar ne? A što ako je istinita…”/HMS/
