Hrvatski Medijski Servis

DRUGI PIŠU “Europi nije problem ni islam ni Rusija, već ona sama, jer mrzi samu sebe”

Slaviti Oktobarsku revoluciju kao pozitivni, “epohalni događaj” u 21. stoljeću, kada su svi kosturi i zulumi ovog udruženog komunističkog zločinačkog pothvata isplivali, može samo moralno i intelektualno iščašen i bešćutan čovjek. No kada takvu perverziju napravite u sklopu institucije (zagrebačkog) Sveučilišta koja se zove Filozofski fakultet, onda staje pamet, a uključi se strah, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Tako su članovi Studentskog zbora Filozofskog fakulteta u Zagrebu 7. studenoga na zgradu fakulteta izvjesili transparent s parolom s kojom završava zloglasni Marx-Engelsov Komunistički manifest:
“Proleteri svih zemalja, ujedinite se”, da bi potom izvjesili i komunističku zastavu pod kojom su, slijedom Oktobarske revolucije, zvjerski pobijeni deseci milijuna nevinih ljudi. Studenti Filozofskog u Zagrebu nisu komemorirali žrtve, već slavili njihove koljače.

Mladi demagozi

Dekanica fakulteta još ih ide braniti, pogotovo nakon što su ih neki maskirani likovi fizički napali, a oni izjavili da su “protiv svakog oblika nasilja”. Tako mladi, a takvi demagozi, neznalice ili mračnjaci?

Naime, Komunistički manifest, čiji su program Lenjin i društvo za i nakon Oktobarske doslovno provodili, a koji završava pozdravom koji su i studenti istaknuli na pročelju, prije toga pozdrava iz pera Marxa i Engelsa piše ovako: “Komunisti s prezirom odbijaju skrivanje svojih pogleda i namjera. Oni otvoreno izjavljuju da se njihovi ciljevi mogu ostvariti samo nasilnim obaranjem cijelog dosadašnjeg društvenog poretka.”

Toliko o “plemenitim namjerama” ideologije koja je inspirirala i kreirala zločin zvan Oktobarska revolucija, toliko o studentima s Filozofskog koji zagovaraju istu zločinačku misao koja poziva na nasilje, na ubojstva, a izjavljuju da su “protiv svakog oblika nasilja”.

Oktobarsku revoluciju više ne slavi niti obilježava ni službeni Kremlj, niti ruske institucije, ali zato ovaj zločin, uz nacizam i fašizam neviđen u ljudskoj povijesti, slavi jedna institucija u Zagrebu. Ekstremna ljevica kod nas nije na marginama, već na Sveučilištu, odakle su ovi prijetili rektoru Borasu odsijecanjem glave. Zamislite ljude tog profila, kada bi, kao oni nakon Oktobarske revolucije, došli na vlast? Bolje niti ne zamisliti.

No, idemo malo “braniti”, ove, blago govoreći, čudake s Filozofskog u Zagrebu.

Istog dana, 7. studenoga, kada su ovi veličali zločinačku Oktobarsku revoluciju, na dan kada je u bitci kod Lepanta obranjena Europa i njezina uljudba od najezde barbara s Istoka, velikani europske misli, od Engleza Rogera Scrutona do Nijemca Roberta Spaemana potpisali su “Parišku deklaraciju” pod nazivom “Europa u koju možemo vjerovati”, gdje brane projekt Europske unije od njegove dekadencije.

Europska unija, kako se provlači u tekstu, pretvorila se u, za Europu, opasan projekt koji se temelji na odbijanju same Europe, njezine tradicije, njezine prošlosti i kulture na konto samo dvije stvari: tržišta i novca. Tu kulturu Scruton i društvo nazivaju “kulturom (samo)odbacivanja”. Ističu kako Europi nije problem ni islam ni Rusija, već ona sama, jer mrzi samu sebe. Europska unija tako je nalik na revolucionarni ekstremizam, jer bit je svakog ekstremizma, kako i sam Marx piše, odbacivanje svega što je bilo prije.

Soft totalitarizam

U EU-u to, kao Marx i ekipa, ne provode nasiljem. Bastion tog ekstremističkog mentaliteta koji u (vlastitoj) prošlosti i kulturi vidi samo zlo, a sebe kao apsolutni početak, jesu sveučilišta.

U točki 21. i 32. “Pariške deklaracije” potpisnici apostrofiraju da su jezgra “kulture (samo)odbijanja” europska sveučilišta, koja, kroz humanističke i društvene znanosti, umjesto da razvijaju kritičku misao, indoktriniraju, interpretiraju europsku kulturu i prošlost samo pod vidom zla i zločina. Upozoravaju da profesori i mentori, umjesto da prenose našu velebnu kulturu novim generacijama, oni je brišu i ocrnjuju, pa, umjesto kulture sjećanja, prenose kulturu zaborava, što je počelo još sa šezdesetosmaškom revolucijom, koja, kao i svaka, pa i Oktobarska, drži da svijet počinje s njom. Oni, na sveučilištima EU-a, drže da su na “pravoj strani povijesti”, kao i svi revolucionari, i svatko tko ne misli kao oni isključuje se i etiketira. To je soft totalitarizam.

Ovi naši na Filozofskom stoga su karikatura ovih puno ozbiljnijih, perfidnijih ekstremista po sveučilištima u Europi koja tavore u raljama šezdesetosmaške indoktrinacije pod krinkom znanosti.
Stvarajući takav stav i mentalitet kod mlađih naraštaja, ocrnjujući Europu i njezinu prošlost i kulturu, Europa postaje prazna ideja bez (nadahnjujuće) prošlosti i kulture, svedena na konzumeristički vječni prezent u kojem caruju birokracija, tehnokracija i zaborav.

Čovjeka koji je izgubio pamćenje nazivamo luđakom. Kulturu koja ili iskrivljuje, ili briše pamćenje nazivamo barbarstvom, u kojem onda nema bitne razlike između sveučilišta i umobolnice. Kao što nema bitne razlike između EU parlamenta i bordela. Pardon, ima. Europarlament je jedini bordel u kojem se masno plaća – klijente!/HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte