Znanstveno-stručni skup naziva “Rješenje hrvatskog pitanja za europsku BiH” održava se ovoga tjedna, 15. i 16. ožujka, u Neumu. Među organizatorima je i Sveučilište u Zagrebu. Tim povodom prof. dr. sc. Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu dao je opširan intervju Večernjem listu, kojeg Hrvatski Medijski Servis prenosi u cjelosti.
Sveučilište u Zagrebu sa Sveučilištem u Mostaru i predstavnicima akademske zajednice te institucija Hrvata u BiH organizator je drugog znanstveno-stručnog skupa s međunarodnim sudjelovanjem u Neumu “Rješenje hrvatskog pitanja za europsku Bosnu i Hercegovinu”. Što očekujete od te konferencije?
– Problem Hrvata u BiH, kao najmanje konstitutivne zajednice u BiH, samo je djelomično osviješten u Europi i jednako tako u Republici Hrvatskoj, dok se u BiH, iako su ga Hrvati uglavnom svjesni, često zanemaruje, proglašava nepostojećim ili ga se umanjuje, pa je potrebno na znanstvenoj i činjeničnoj razini pokazati o kakvom je problemu riječ te privući pozornost i ponuditi moguća rješenja, zadržavajući pri tome temeljnu odrednicu da je opstanak Bosne i Hercegovine moguć jedino uz zadržavanje pretpostavke o ravnopravnosti i konstitutivnosti naroda koja se u primjeni često dovodi u pitanje.
Upravo sam naslov znanstvene konferencije upućuje na to kako Hrvati u BiH, a siguran sam i golema većina svih Hrvata u Republici Hrvatskoj, ali i u svijetu, uključujući osobito Europu, gledaju na to pitanje. Poštovanje europskih vrijednosti i vrednota, prije svega, poštovanje i prihvaćanje drugih uz čuvanje i održavanje vlastite tradicije ugrađeni su u temelje Europe. Sudjelovanje hrvatskih sveučilišta, uključujući posebice Sveučilište u Mostaru, kao i Sveučilište u Zagrebu, kao najveće znanstvene, obrazovne, ali i kulturne ustanove u Republici Hrvatskoj, te Rektorskog zbora Republike Hrvatske dat će toj konferenciji potrebnu znanstvenu “težinu” pa će se njezine poruke i osvijetljene činjenice morati uzimati u obzir te, nadamo se, potaknuti raspravu o ponuđenim rješenjima toga pitanja i u Europi, posebice u Hrvatskoj.
Bili ste dio i prošlogodišnje konferencije koja je također održana u Neumu, kako gledate na njezine zaključke te što je realizirano u ovoj godini dana?
– Prošlogodišnja konferencija u Neumu pod naslovom “Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji europskih vrijednosti” bila je uvodna konferencija za ovogodišnju. S jedne strane ona je pokazala kako su Hrvati iz BiH stoljećima bili na europskom putu i da je njihovo djelovanje u golemoj većini bilo na tome putu, a s druge da u BiH postoje odnosi među zajednicama koji bi mogli ugroziti taj put BiH prema Europi. Čini mi se posebno važnim da je ona zainteresirala javnost izvan BiH, a pritom sam upoznat posebno s onim što se događa Republici Hrvatskoj te bih rekao kako se hrvatska javnost u RH posljednjih godinu dana dobro upoznala s položajem hrvatske zajednice u BiH, pogotovo preko više zapaženih i odlično prihvaćenih predavanja i javnih televizijskih nastupa predsjednika Predsjedništva BiH akademika Dragana Čovića koji je na najvišoj akademskoj, ali i realnoj političkoj razini predstavio sadašnji položaj Hrvata u BiH i svoje viđenje rješenja toga pitanja. Pri tome treba naglasiti kako su i političari iz drugih zajednica iz BiH imali priliku nastupati u nekim poznatim televizijskim emisijama u RH pa je javnost u RH imala priliku upoznati i ispravno procijeniti njihove stavove te steći uvid o stvarnom položaju Hrvata i BiH, kao i o opasnostima koje im prijete. Sva ta pojačana vidljivost može se dobrim dijelom pripisati i odjecima prošlogodišnje konferencije u Neumu.
Koliko i na koji način akademska zajednica može pomoći u rješavanju problema Hrvata u BiH?
– Osim u znanstvenom smislu, dakle znanstvenim istraživanjem i prilozima te objavljivanjem članaka u međunarodnim časopisima, Sveučilište u Zagrebu, ali i Rektorski zbor RH smatraju kako je važno politikom znanstvene suradnje sa svim sveučilištima u regiji dati poticaj međusobnom razumijevanju svih zajednica u BiH. Rekao bih kako je Sveučilište u Zagrebu do sada prednjačilo u tome i da je suradnja s regionalnim sveučilištima, a osobito sa Sveučilištem u Mostaru, i do sada bila odlična, a čini mi se kako će se, potaknuta nedavnim dolaskom novoga rektora Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Zorana Tomića na čelo Rektorskog zbora Bosne i Hercegovine, ta suradnja i unaprijediti. Takvom suradnjom, temeljenom na načelima akademske čestitosti i znanstvene istine, sigurno se može pokazati da Hrvati u BiH kao najmanja zajednica nisu u ravnopravnom položaju. Jedan od uočenih problema je i zastupljenost hrvatskoga jezika u javnim medijima, a isto tako i problemi Ustava BiH, Izbornoga zakona i sve ostalo što iz toga proizlazi.
Podrijetlom ste iz BiH, iz Ljubuškoga, i poznajete prilike u BiH, posebice neriješeno hrvatsko pitanje. Kako mislite da bi se moglo riješiti?
– Da, moj pokojni otac, prof. dr. sc. Mile Boras, legendarni profesor rimskoga prava na Sveučilištu u Zagrebu i dugogodišnji nastavnik na Sveučilištu u Mostaru, je iz Vitine pokraj Ljubuškoga, koji je bio dobro upoznat s problemom Hrvata u BiH, posebice nakon Drugoga svjetskoga rata, a i dijelom nakon uspostave Republike Hrvatske i Republike BiH, cijeli je život djelovao na međusobnom razumijevanju među zajednicama, posebno na unaprjeđenju obrazovanja u BiH predajući na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Vjerujem da bi danas bio vrlo zabrinut onim što se događa. On je vjerovao, a to je i moje mišljenje, da se u BiH samo kvalitetnim obrazovanjem na hrvatskome jeziku, od osnovnoškolskoga do visokoškolskoga, uz preduvjet ostanka Hrvata na tim prostorima i očuvanjem njihova broja može osigurati dovoljno snage i svijesti o političkom jedinstvu te očuvati njihova stvarna ravnopravnost. Stoga smatram da Republika Hrvatska mora, uza svu svoju dosadašnju i postojeću pomoć, povećati pomoć Hrvatima u BiH, pogotovo Sveučilištu u Mostaru, ali i poduzimajući mjere za demografsku obnovu Hrvata u BiH. Ne moram spominjati da taj problem tišti i samu Republiku Hrvatsku, ali i gotovo sve zemlje u regiji. Hrvatska ne smije zaboraviti da golem broj Hrvata u Republici Hrvatskoj potječe iz Bosne i Hercegovine te da se njihova upućenost na Zagreb i Hrvatsku neće promijeniti u budućnosti, ali da isto tako ne smije zaboraviti kako je i BiH domovina Hrvata te da i oni tamo moraju ostati i opstati. Jednako tako mora se ostvariti i televizijski program na hrvatskome jeziku na javnoj televiziji, a siguran sam kako i tu Hrvatska može pomoći i politički i organizacijski i financijski. Sve to, uvjeren sam, pomoglo bi da sve nacionalne zajednice u BiH postanu svjesne kako samo stvarna ravnopravnost svih zajednica, bez majorizacije, može doprinijeti dobrobiti svih u BiH.
Hoće li se neki modeli ponuditi na konferenciji u Neumu?
– Siguran sam kako postoji model ili modeli koji će svima biti prihvatljivi i koji će omogućiti europski put Bosne i Hercegovine. Međutim, do toga se može doći samo međusobnim dijalogom. Stoga se nadam kako će na konferenciju u Neumu doći i predstavnici ostalih zajednica u BiH te da će doprinijeti da se na toj konferenciji u dijalogu svih dođe do prihvatljivih modela koje će biti moguće brzo provesti i pripremiti Bosnu i Hercegovinu za priključenje Europi jer smatram kako je to jedini mogući i ispravni put. U tom smislu pozivam sve da u što većem broju u dobroj vjeri i s konkretnim prijedlozima prisustvuju toj konferenciji u Neumu jer rješenje hrvatskog pitanja u BiH nije problem samo Hrvata u njoj nego i svih drugih zajednica.
Koliko je akademska zajednica u Hrvatskoj upoznata s problemima koji opterećuju Hrvate u BiH, poput Ustava i Izbornoga zakona te nužnosti izmjena?
– Akademska zajednica u Hrvatskoj je, rekao bih, vrlo dobro upoznata s navedenim problemima i najveći broj znanstvenika svjestan je i odgovornosti Hrvatske i Hrvata u Hrvatskoj da pomognu u rješenjima tih pitanja.
Doduše, jedan mali broj članova akademske zajednice, a to promiču i neki mediji, misli kako se Hrvatska u to ne bi smjela miješati i čak se pojavljuju komentari u medijima da ne bismo trebali ni saslušati, a kamoli poslušati ono što sami Hrvati u Bosni i Hercegovini misle o mogućnostima i načinima rješenja hrvatskog pitanja u BiH. Ponavljam, a to je i mišljenje većine članova akademske zajednice u RH, tako i na Sveučilištu u Zagrebu, da moramo učiniti sve kako bismo osigurali opstanak Hrvata u BiH, a to se može samo jačanjem obrazovanja Hrvata u BiH, u čemu gotovo sva javna sveučilišta u Hrvatskoj, a posebice Sveučilište u Zagrebu, jako pomažu i daju, rekao bih, sve od sebe te takvim svojim djelovanjem pokazuju kako podupiru i izmjene temeljnih propisa bez kojih neće biti napretka u Bosni i Hercegovini.
Na čelu ste europskog sveučilišta. Koliko i ta znanstvena dimenzija može pomoći u napretku BiH i europskom povezivanju kako bi što prije postala dio te zajednice?
– Sveučilište u Zagrebu jedno je od najvećih sveučilišta u regiji i među petnaest najvećih sveučilišta u Europi. U znanstvenom smo smislu, iako nedostatno financirani, među 500 najboljih sveučilišta u svijetu, što znači među 2,2 posto najboljih. Kao znanstvena organizacija daleko je najbolje u Hrvatskoj. Znanstvenici Sveučilišta u Zagrebu surađuju s velikim broj znanstvenika u Europi i u svijetu. Sveučilište u Zagrebu ima ugovore o suradnji s više od stotinu sveučilišta u svijetu. Jednako tako, Sveučilište u Zagrebu član je velikog broja međunarodnih sveučilišnih udruga. Primjerice, Sveučilište u Zagrebu član je Dunavske rektorske konferencije (Danube Rectors’ Conference) u koju su učlanjena i sva javna sveučilišta iz Hrvatske. Zagrebačko je i član organizacije UNICA – Sveučilišta iz glavnih gradova europskih zemalja (Universities in Capitals), a isto tako i važne Europske udruge sveučilišta – EUA (European University Association). Član je i tzv. Regionalne platforme sveučilišta (Regional Platform for Benchmarking and Cooperation in Higher Education and Research) kojoj je sjedište u Dubrovniku u Središtu za napredna akademska istraživanja Sveučilišta u Zagrebu i u kojoj sudjeluju gotovo sva sveučilišta iz regije. Sve su to mogući putevi da preko znanstvenih, stručnih i sveučilišnih organizacija i udruga osvijestimo i problem Hrvata u BiH, pogotovo u pogledu obrazovanja, pristupu medijima te ostvarenju temeljnih ljudskih i političkih prava.
Koliko je, prema vašim podacima, studenata iz BiH na hrvatskim sveučilištima i koliko bh. Hrvatima blizina i tradicionalna povezanost s domovinom na znanstvenoj razini mogu biti prednost?
– Iako je broj studenata iz BiH prilično velik, značajan problem predstavlja njihova nedostatna financijska sposobnost. Stoga smatram potrebnim da Hrvatima iz BiH koji si to ne mogu priuštiti i za one studije za kojima postoji potreba u BiH, Republika Hrvatska osigura stipendije za studiranje u Republici Hrvatskoj. Pri tome je dobra okolnost da se Hrvatima u BiH priznaje srednjoškolsko obrazovanje radi nastavka studija. U znanstvenom smislu postoji odlična i jaka znanstvena suradnja između znanstvenika iz BiH te znanstvenika u Hrvatskoj. Ona je tradicionalno dobra i stoga što je velik broj vrhunskih znanstvenika u Hrvatskoj, a među njima i mnogi koji su se afirmirali i u svijetu, podrijetlom iz BiH. Znanstvenoj suradnji pomaže i dugogodišnja jaka akademska suradnja Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Mostaru na stvaranju i izvođenju studija te briga o mladim nastavnicima i znanstvenicima koji tamo rade. I sam sudjelujem u tome te sam ponosan na nekoliko mladih suradnica i suradnika iz Mostara koji su već doktorirali, postali docenti i sad nose znanstveni i stručni rad na studiju informacijskih znanosti Sveučilišta u Mostaru na kojem predajem već gotovo deset godina. Posebno tu ističem doc. dr. sc. Marka Odaka koji je zbog svojih sposobnosti postao i prodekan za nastavu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.
Mostarsko Sveučilište nedavno je dobilo novo vodstvo. Bili ste nedavno na proslavi 40. obljetnice postojanja. Kakva je suradnja i što biste istaknuli kao projekte koje planirate u budućnosti raditi?
– Jako sam zadovoljan što je prof. dr. sc. Zoran Tomić, prethodno i dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, s kojim dugo odlično surađujem i kojega mogu nazvati svojim dragim prijateljem, postao novi rektor Sveučilišta u Mostaru. Siguran sam kako će on povesti Sveučilište u Mostaru u nove uzlete te se približiti cilju da Sveučilište u Mostaru postane jedno od najboljih sveučilišta u BiH, pri čemu su najvažniji financijska stabilnost, internacionalizacija i suradnja s gospodarstvom te osiguranje kvalitete studija. Sveučilište u Zagrebu i ja osobno, kao i sva javna sveučilišta u RH, dat ćemo punu potporu tim nastojanjima. Upravo je velika 40. godišnjica Sveučilišta u Mostaru bila prilika da brojni hrvatski znanstvenici i političari iskažu punu potporu razvoju visokog obrazovanja u BiH, samom Sveučilištu u Mostaru, a time i napretku Hrvata u BiH. Sa Sveučilištem u Mostaru trenutačno surađujemo na poboljšanju kvalitete doktorskih studija, ali i pomažemo uvođenju novih studija. Pri tom posebno spominjem pomoć pri uspostavi studija edukacije i rehabilitacije te studija prometnih znanosti koji podupiru naš Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet i Fakultet prometnih znanosti.
Nedavno ste ponovno izabrani za rektora zagrebačkog Sveučilišta. Što biste poručili svojim sunarodnjacima u BiH?
– Zadovoljan sam i sretan što sam s gotovo plebiscitarnom većinom ponovno izabran za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Time je Senat, unatoč jakoj negativnoj kampanji prožetoj neistinama, poluistinama i insinuacijama, potvrdio da smo i ja i svi moji suradnici, ali i dekani gotovo svih fakulteta radili dobro i na dobrobit visokog obrazovanja u hrvatskom obrazovnom prostoru te pokazao neovisnost, svijest o važnosti sveučilišne autonomije i zrelost. U tom dobrom radu značajan dio predstavlja i suradnja Sveučilišta u Zagrebu sa Sveučilištem u Mostaru kao jedinim javnim sveučilištem u BiH na kojem se nastava izvodi na hrvatskome jeziku. Podsjetio bih kako sam toj suradnji, a zbog toga sam jako sretan i ponosan, i osobno doprinio, omogućivši posebnom odlukom Senata, čim sam prvi put izabran za rektora, da profesori sa Sveučilišta u Zagrebu sudjeluju u nastavi na Sveučilištu u Mostaru bez posebnih ograničenja. Time se otvorio put da još bolje educiramo mlade stručnjake koji tamo rade i da što prije preuzmu odgovorne dužnosti u nastavi i na Sveučilištu. Svojim sunarodnjacima u BiH poručujem da ćemo ih Sveučilište u Zagrebu i ja osobno nastaviti podupirati u očuvanju svoje tradicije, svojega jezika i kulture te svojega obrazovanja u BiH, ali i svijesti o zajedništvu svih zajednica u BiH, tolerancije prema drugima i promicanja europskih vrijednosti i vrednota koje su još uvijek premalo vidljive u javnom društvenom prostoru BiH, ali i Republike Hrvatske.•/HMS/
