Hrvatski Medijski Servis

Dodik želi biti veći Rus od Putina, a Izetbegović veći Turčin od Erdogana

Metaforički rečeno, Milorad Dodik želi postati veći Rus od Vladimira Putina, a Bakir Izetbegović nastoji biti veći Turčin od Recepa Tayyipa Erdogana. Takve težnje predsjednika SNSD-a i predsjednika Republike Srpske Dodika i predsjednika SDA i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Izetbegovića (juniora) mogu se iščitati iz najnovijih njihovih pretenzija kojim zasipaju javnost.

Dodik je izjavio kako vlasti Republike Srpske neće provesti odluku Ustavnog suda BiH koji je naredio knjiženje vojarne u Han Pijesku na državu BiH, zapravo na oružane snage BiH, što je i posljednji uvjet za aktiviranje NATO-ovog Akcijskog plana za članstvo (MAP).

S druge strane reagirao je Stožer NATO-a u Sarajevu poručivši kako se ova odluka Ustavnog suda BiH mora provesti, te je podsjetio kako knjiženje 57 “perspektivnih nepokretnih vojnih lokacija” kao vlasništvo države BiH ostaje jedini uvjet za aktiviranje MAP-a za BiH. NATO-ov Stožer u Sarajevu je također poručio kako saveznici pažljivo prate zbivanja i žele da Akcijski plan za članstvo “bude aktiviran što prije.”

Ovo NATO-ovo požurivanje Bosne i Hercegovine za njeno članstvo u Sjevernoatlantski savez uslijedilo je nakon što je početkom lipnja ove godine Crna Gora postala punopravni član NATO saveza što je razljutilo službenu Moskvu. Očigledno je kako je sada Bosna i Hercegovina postala meta NATO-ovih stratega da se ona “što prije” instalira u taj Savez.

Ovom NATO-ovom ubrzavanju putanje Bosne i Hercegovine ka članstvu u Savezu prkosi Dodik najavljujući raspisivanje referenduma u Republici Srpskoj glede članstva BiH u NATO-u. No, čini se kako je Dodikova referendumska priča, zapravo, njegova pripremna predizborna predstava za izbore u BiH 2018. godine. Drukčije rečeno, Dodik već sada hvata zalet za izbore sljedeće godine i potreban mu je proruski političko-retorički aktivizam koji će sačuvati na okupu njegovu glasačku bazu na tim izborima.

Slična predizborna motivacija, ali s proturskim rukopisom, može se prepoznati i u angažmanu Bakira Izetbegovića koji se živ satra nastojeći zaustaviti aktivnosti na izgradnji Pelješkog dok se, po njegovom tumačenju, ne riješi pitanje morske granice kod Neuma predlažući istodobno Hrvatskoj da umjesto tog mosta gradi tunel. Izetbegoviću je odgovorio kompetentni akademik Davorin Rudolf podsjetivši ga kako je “crta na moru” povučena sporazumom između predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana i BiH Alije Izetbegovića te da će se Pelješki most graditi na hrvatskom teritoriju podalje od mjesta razgraničenja dviju država.

Budući da je za gradnju Pelješkog mosta Hrvatska dobila 357 milijuna eura nepovratnih sredstava od Europske komisije, to znači kako je riječ ne samo o Hrvatskom nego i Europskom prometnom projektu. Dakle, Izetbegovićevo pružanje otpora gradnji Pelješkog mosta znak je i njegovog kontriranja Europi.

Izetbegovićevo gunđanje protiv Pelješkog mosta, koji je ujedno i Europski projekt, uslijedilo je nakon nedavne Erdoganove poruke kako Turskoj Europska unija “nije neophodna.” Također, je znakovito je da Izetbegovići pokušaji diktiranja Hrvatskoj kako će i što graditi dolaze gotovo istodobno s Erdoganovim pozivom njemačkim državljanima turskog porijekla da na parlamentarnim izborima krajem rujna ove godine ne glasuju za Kršćansku demokratsku uniju (CDU), Socijaldemokratsku stranku Njemačke (SPD) i stranku Zeleni, jer su te stranke, po Erdoganu, “neprijatelji Turske.” Dvojac Erdogan-Izetbegović (ne)izravno prkoseći zamislima Europske unije pretendira kreirati procese u drugim zemljama, jedan u Njemačkoj, drugi u Hrvatskoj.

Indikativno je kako i Izetbegović i Dodik, koje se u javnosti percipira kao ljutite političke protivnike, svaki na svoj način ispoljavaju protuzapadnjački nerv. Njihova istodobna protuzapadnjačka linija djelovanja je time paradoksalnija ima li se u vidu kako Dodik ne može smisliti Bosnu i Hercegovinu a Izetbegović jednako tako ne trpi Republiku Srpsku.

Ove dodikovsko-izetbegovićevske konfliktnosti, koje se antizapadnjačkim usmjerenjem međusobno privlače, pružaju informacije o intenzitetu geopolitičkih vrenja koja prožimaju Bosnu i Hercegovinu. Arhitekti istodobnog postojanja i Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, sada se to jasnije vidi, programiraju Bosni i Hercegovini ulogu geopolitičkog instrumenta u zaustavljanju ruskog imperijalizma na Balkanu, dok se Republici Srpskoj dodjeljuje uloga sprječavanja širenja političkog islama na jugoistoku Europe.

A Hrvati, kao treći konstitutivni narod u BiH, ostavljeni su na vjetrometini s projekcijom kako je njihova prozapadnjačka orijentacija neupitna. No, postdaytonska geopolitička dinamika je pokazala kako ta “prozapadnjačka neupitnost,” ali bez institucionalne zaštite, pretvara Hrvate u BiH u kolateralnu žrtvu. Institucionalna nezaštićenost stavlja Hrvate u BiH između dvije geopolitičke kuhinje: srpsko-proruske i bošnjačko-proturske. Hrvatski dužnosnici u BiH izloženi su zahtjevnoj misiji-ne upadati ni u proruske ni u proturske geopolitičke mreže. Takva geopolitička ranjivost Hrvata u BiH ilustrira činjenicu da Bosna i Hercegovina zemljopisno egzistira na Europskom kontinentu ali Europa se još nije nastanila u Bosni i Hercegovini./HMS/

About the Author
NAPOMENA: Komentari kojima se krši Etički kodeks Vijeća za tisak, koji sadrže uvrijedljive, klevetničke i diskriminirajuće sadržaje bit će uklonjeni.

Komentirajte