Tko god posljednjih godina prati kulturnu ponudu Mostara, a još više oni koji ju konzumiraju, vjerujem, složit će se kako „Grad na Neretvi“ nudi svakodnevno obilje kulturnih sadržaja, od kazališnih predstava, domaćih i gostujućih teatara, izložbi, koncerata, promocija knjiga, okruglih stolova, tribina….
A sjetit ćemo se, nije uvijek bilo tako. Ne tako davno, Hrvatsko je narodno kazalište Mostar, kao i mostarsko Narodno pozorište bilo zatvoreno, s ogromnim dugovima, glumcima bez plaća, koji su štrajkovima i presicama iskazivali svoj očaj. Danas je na sreću drugačije. No, zasluge za to ne pripadaju samo gradskoj i županijskoj vlasti, koje su pokazale „više sluha za kulturu“, već i novim intendatima.
S dolaskom Ivana Vukoje na čelo HNK Mostar, ta se kazališna kuća preporodila. Iako s proračunom koji je 15 puta manji od proračuna, primjerice, Narodnog pozorišta Sarajevo i samo s malom dvoranom u koju stane tek 130 gledatelja, HNK Mostar kazališnoj publici gotovo svakodnevno nudi kazališne komade, stalno obogaćujući svoj repertoar novim predstavama. HNK Mostar, s Vukojinim dolaskom za intendatna, prestao je biti autističan, samodovoljan teatar, inicirajući suradnju i producirajući zajedničke predstave s Narodnim pozorištem Mostar i Mostarskim teatrom mladih, praveći tako, do prije koju godinu, nezamisliv iskorak. Svoja ostvarenja HNK je počeo predstavljati i publici ne samo diljem BiH, već i izvan granica zemlje, sudjelovati na kazališnim festivalima i smotrama… Glumci su prestali štrajkati, počeli su raditi i zarađivati, I to je u najvećoj mjeri zasluga Ivana Vukoje, koji je ovu kuću izvukao iz ponora, provodeći u njoj, kažu nam zaposlenici, više nego u vlastitom domu.
Osim što je oživio HNK Mostar Vukoja vrijedno radi i na dovršetku zgrade hrvatskog nacionalnog kazališta. Projekt je, kako je sam otkrio. već pri kraju, a sada će mu trebati prilično umijeća i upornosti osigurati višemilijunski iznos za završetak objekta, koji će imati veliku dvoranu, te druge prateće sadržaje, u kojem će biti smještene i druge kulturne i znanstven institucije, poput HAZU BiH, Simfonijskog orkestra Mostar, Matice Hrvatske i, kako saznajemo, buduće Akademije dramskih umjetnosti.
Nije, na sreću Vukoja jedini primjer entuzijaste i vrijednog menadžera na čelu kulturnih institucija u Mostaru.
Nekako u isto vrijeme kada je Vukoja došao na čelo HNK Mostar, za ravnatelja Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača imenovan je Danijel Vidović. Kao i Vukoja i Vidović je oživio „Kosaču“, koja je postala pravi hram kulture, otvorena za sve umjetnike ne samo iz BiH, već i iz regije. I Vidović, s malo novca i malo uposlenih, osim na ugošćavanju kulturnih priredbi radi i na renoviranju „Kosače“, pa je tako obnovljena mala dvorana, ali i drugi prostori.
Vukoja i Vidović potvrđuje onu narodnu „ako hoću lako ću- ako neću kako ću”. Hoću reći uz znanje i viziju, za uspjeh je potreban i ogroman rad. I na tome im treba čestitati.
Istina, mediji radije kritiziraju nego hvale one koji obavljaju neku javnu funkciju, vjerojatno zbog dojma kojeg žele ostaviti kod čitatelja. Kritiziraju li smatrat će ih se hrabrim, neovisnim, onima koji ispunjavaju svoju misiju otkrivajući nepodopštine ljudi kojima je povjerena javna dužnost i novac poreznih obveznika.
Nasuprot takvoj percepciji hvale li nekog riskiraju da ih se nazove ulizicama ili pak, korumpiranim. A to je, priznat će te, nepravedno. Jer, kako što je dužnost medija kritizirati loše političare ili menadžere javnih institucija, njihovo poslanje je i hvaliti dobre i uspješne, jer im time u ime javnosti odaju priznanje za njihova postignuća. A ona su nekima od njih, možda, jedina satisfakcija i dodatan stimulans.
Zato ovoj dvojici vrijednih entuzijasta dječačkog lica treba reći, a što drugo nego “Bravo momci”!/HMS/
