Na otvorenju Male scene ”Karel Čapek” Pozorišta lutaka Mostar, izložbom pod nazivom “Biti dijete” prvi se put predstavila multimedijalna umjetnička grupa ”Nismo se dogovorili oko imena”. Ovu grupu čine četiri akademska umjetnika: Željko Koren, Ilija Kegelj, Goran Šimunović i Dario Pehar. Jesu li se dogovorili oko imena, što ih je spojilo i što slijedi nakon izložbe ”Biti dijete” odgovara pola grupe – Dario Pehar i Željko Koren.
Imali ste izložbu “Biti dijete” kao grupa “Nismo se dogovorili oko imena”. Jeste li se dogovorili oko imena?
Pehar: Dogovorili smo se da se zovemo “Nismo se dogovorili oko imena”.
Koren: Nismo se dogovorili oko nijednog drugog imena osim “Nismo se dogovorili oko imena”.
Mislite li se uopće dogovoriti ili upravo ovaj naziv otkriva i određeni stav grupe?
Pehar: Nije važno hoćemo li se dogovoriti oko imena, važno nam je samo da nam ime nije latinsko ili englesko, mora biti na našem jeziku. Ovaj naziv može otkrivati i određeni stav grupe jer naglašava naš iskren pristup u radu grupe i našu individualnost koja se poštuje iako djelujemo kao grupa.
Koren: Ime je dogovoreno takvo kakvo jest, i dobro opisuje naš stav kao grupe pojedinaca koji kompromisom i individualnim kvalitetama doprinose cjelini.
Zašto – iz koje potrebe i s kojim ciljevima ste se okupili u jednu umjetničku grupu?
Pehar: Grupa je nastala iz našeg druženja uz gitare i pravljenje autorskih pjesama. Imamo potrebu za eksperimentiranjem i istraživanjem u umjetnosti, najbolji nam je osjećaj kada iz svoje kreativnosti izvučemo nešto neočekivano, nešto će i nas same iznenaditi. Obrađujući određene teme koje sami sebi zadajemo imamo priliku i odaslati naše poruke drugim ljudima. Grupa je tu zbog druženja, razmjene ideja i naših zajedničkih pogleda na umjetnost i društvo u cjelini.
Koren: Kroz zajedničko druženje i razgovor smo otkrili da imamo slične stavove što se tiče odnosa prema umjetnosti. Sva četvorica kontinuirano radimo, naša umjetnost je prožeta kroz naš život i ne možemo izbjeći da se ne izražavamo u svim medijima koji su nam dostupni. Uvidjeli smo da samo kroz grupno djelovanje možemo cjelovito obraditi teme koje nas zanimaju.
Hoće li ova umjetnička grupa ‘prodrmati’ sredinu u kojoj djeluje – kvalitetom, a ne provokacijom? Reagira li publika danas više na dobar marketing, umjesto kvalitete?
Pehar: Provokacija ne isključuje i kvalitetu u umjetnosti. Teško je reći hoće li ova grupa prodrmati sredinu na kojoj djeluje, ali naša potreba pa i dužnost kao umjetnika jest iskreno stvarati bez obzira na reakcije sredine. Umjetnička publika danas više reagira na dobar marketing nego na kvalitetu umjetničkog djela, ali oduvijek je tako bilo, samo rijetki su prepoznavali kvalitetu.
Koren: Naša namjera je raditi i kroz taj rad pokušati prenijeti naše viđenje pojedinih stvari koje nas intrigiraju u svijetu umjetnosti. Hoće li to nekome biti provokativno ili ne, nije važno. Provokacija sama po sebi nije dovoljna ni zanimljiva, pogotovo u današnjem umjetničkom svijetu gdje je svaka besmislena gadost već isprobana i zaboravljena. Marketing je važan i tu dolazimo do situacije u koju se moraju uključiti i mediji i povjesničari umjetnosti čiji se glas slabo čuje, jer su oni ti koji trebaju reagirati (pozitivno ili negativno) na sve događaje u gradu. Kvaliteta je jedino što se može oduprijeti prolaznosti vremena i zasićenosti informacijama, a mi se trudimo izbaciti samo ono čime smo zadovoljni i ono što je najiskrenije. Koliko to nekome znači i koliko se neka sredina uopće može danas “prodrmati” zbog toga, nije u našim rukama. Naša “obveza” i poziv je djelovati bez obzira i upravo to radimo.
Što je to što vas četvoricu povezuje, a u čemu se razilazite (osim u imenu grupe)?
Pehar: Nas četvoricu povezuje to što nastojimo biti iskreni poput djece i to što se volimo šaliti, pa ako treba i na svoj račun. Povezuje nas i ambicija za ozbiljnim istraživanjem u umjetnosti, umjetnost je polje slobode i ta sloboda nas oslobađa. Htjeli bismo i da drugi ljudi osjete tu našu slobodu, mislim da, ako ne na svjesnoj, onda vjerojatno na podsvjesnoj razini, ona može utjecati i na njih.
Koren: Povezuje nas strast prema našem radu i predanost koju unosimo u taj rad. Donekle smo izgradili vlastite izričaje i poštujemo ih međusobno. Rijetko se nalaze prijatelji i kolege s kojima se može ostvariti takav dubok radni i društveni odnos u kojem se može naći potpora i iskreno proispitivanje onoga što radimo. Naravno da postoje razilaženja, ali pokušavamo kroz kompromis i argumentirani razgovor doći do rješenja.
Što nakon izložbe “Biti dijete”?
Pehar: Nakon izložbe “Biti dijete“ slijedi izložba s tri naziva: “Greška”, “Nema greške” i “Greška je lijepa”. Ova izložba bit će puno radikalnija od naše prve izložbe.
Koren: U procesu smo pripremanja nove izložbe koja će najvjerojatnije imati tri naziva: “Greška”, “Nema greške” i “Greška je lijepa”. Ti nazivi na neki način predstavljaju naš stav prema toj problematici koja se pojavljuje u životu svakog umjetnika. Izložba će biti predstavljena u Klubu Aluminij./Dnevni-list/
